Edin Salaharević bio je jedna od najvećih košarkaših nada bivše Jugoslavije.
Da je svijet idealno mjesto, Salaharević bi jučer imao 51 godinu. Iza sebe bi možda imao uspješan život i fantastičnu košarkašku karijeru.
Ko zna, možda bi se mogao pohvaliti da je igrao i u NBA ligi i u najvećim evropskim klubovima. Jer, s obzirom na potencijal koji je imao, ne bi to bilo ništa neobično.
Stopama Bodiroge...
Ali - nije. Edin Salaharević, veliki talent tuzlanske Slobode i bosanskohercegovačke košarke 13. septembra 1992. u rodnoj Vlasenici odveden je u smrt, piše hrvatski Index koji je na ovu tužnu godišnjicu objavio potresni tekst o Salahareviću.
U nastavku teskta piše:
"Možda bi, baš kao i veliki Dejan Bodiroga, s kojim je trebao igrati za zadnju juniorsku reprezentaciju Jugoslavije na Evropskom prvenstvu 1992., danas imao neku važnu funkciju u evropskoj košarci ili bi pak bio na klupi reprezentacije BiH, koju u novembru očekuju ključni dvoboji s Hrvatskom za plasman na Eurobasket.
S druge strane, ko će ga znati, da je svijet idealno mjesto, pitanje je bi li Salaharević uopće igrao ozbiljnu košarku.
Možda bi se rano zaljubio, oženio, dobio djecu, našao posao, pronašao neke druge životne prioritete. A basket bi s prijateljima s kojima je odrastao često zaigrao sebi za gušt.
Svašta je moglo biti da je svijet idealno mjesto. Ali - nije. Edin Salaharević, veliki talent tuzlanske Slobode i bh. košarke, na današnji dan, 13. septembra 1992. u rodnoj Vlasenici odveden je u smrt.
Tamo su ga odveli najbolji prijatelji, momci s kojima je odrastao i s kojima je čitav svoj kratki život igrao košarku. Imao je samo 19 godina, a brutalno je ubijen iz dva razloga.
Najprije, zvao se Edin, a te 1992. u Istočnoj Bosni sama ta činjenica bila je dovoljna da svako ko je htio, bez straha za bilo kakve posljedice svog čina, mogao je drugoj osobi samo zbog imena oduzeti život.
Ipak, što je još važnije, a i morbidnije, Edin Salaharević morao je umrijeti jer je, praktički još kao dječak, već tada bio neko i nešto.
Lice s naslovnica
Lice s naslovnica, reprezentativac, mladić pred kojim je bio cijeli svijet. Bijednici iz Vlasenice to nikako nisu mogli progutati. Jasno im je bilo da Edin ima nešto što oni neće imati nikad - budućnost. Zato su ga ubili.
Jedan od najboljih mladih košarkaša Jugoslavije Edin Salaharević je 13. seotembra 1992. zajedno s ocem Muhamedom u dvorištu vlastite kuće najprije odvojen od majke Hatidže i pet godina mlađeg brata Nedima.
Onda su ga najbolji prijatelji uz udarce kundacima pušaka odveli u logor Sušica u centru Vlasenice i poslije višednevnih stravičnih tortura i iživljavanja pogubili.
Kosti nesretnog Salaharevića pronađene su tek 2009. u nekoliko grobnica u okolini Vlasenice, a izvještaj s obdukcije kaže da je prije smrti bio strahovito mučen.
"Kad su pronašli kosti, pravilo je da član porodice mora prisustvovati identifikaciji. Ljekar koji je napravio obdukciju pitao me želim li čuti izvještaj. Rekao sam mu da nema šanse.
Da ne želim slušati kako mi je brat ubijen, kako su ga mrcvarili. Kasnije mi je rekao da sam dobro postupio što sam odbio. Svašta su mu radili.
Možda je grubo ovo što ću sad reći, ali sretan je onaj ko je tih dana u Vlasenici bio ubijen metkom", za Index je rekao Edinov brat Nedim Salaharević.
Za mladog košarkaša ta je 1992. počela da bolje nije mogla. Koncem marta, dakle manje od dva mjeseca prije nego što će biti ubijen, juniori Slobode su senzacionalno osvojili naslov prvaka Jugoslavije.
Završni turnir igrao se bez ekipa iz Hrvatske i Slovenije. Sloboda je najprije na polufinalnom turniru u Zrenjaninu šokirala Partizan i Zvezdu, da bi na finalnom turniru u Tuzli prvo pobijedila Lokomotivu iz Mostara, a u utakmici za zlato bila bolja od momčadi Užica.
Uz Edina, kojeg pamtimo po stravičnoj sudbini, iz te ekipe Slobode kasnije su velike karijere napravili Asim Pars (rođen kao Asim Paščanović, osvajač evropskog srebra 2001. s reprezentacijom Turske) i legendarni bivši hrvatski reprezentativac Damir Mulaomerović...
