Kompletan bošnjački nacionalizam skoncentriran u SDA i njihovim pobočnim strankama, kao i onaj njihove botovske kanalizacije, sručio se ovih dana na Igora Stojanovića.
Razlog je njegova izjava o tome da SDA želi islamsku republiku na 22 posto teritorije Bosne i Hercegovine.
I to je SDP-ovac i aktuelni potpredsjednik Federacije BiH Stojanović objasnio u nekoliko medijskih izjava, uključujući one date Raportu i sinoć na Face TV-u.
Nije ustuknuo
Uprkos žestokim napadima i prijetnjama Stojanović nije ustuknuo i ostao je pri svojoj izjavi objašnjavajući kako je cijela politika SDA usmjerena na to da sačuva dio BiH u kojem dominantno žive Bošnjaci, dok je ostatak teritorije jednostavno prepustila drugim nacionalizmima trudeći se da se ne upliće.
U svom nastupu na Face TV-u, Stojanović je sinoć kazao da se on, kao borac Armije RBiH koji je branio Sarajevo, nije borio za takvu BiH koja će biti podijeljena između tri nacionalizma.
Objasnio je kako se on nastavlja boriti za onu ideju zbog koje se kao 18-togodišnjak priključio Armiji RBiH - a to je BiH za sve, gdje će svaki čovjek, bez obzira kako se on izjašnjavao ili osjećao, biti jednakopravan na svakom pedlju BiH.
I upravo je od te ideje odustala SDA. To se vidi kroz njihovo dugogodišnje djelovanje, ali i ono što se danas dešava.
Pa čak i kroz to kakve poruke prima Stojanović. Jer upravo se za to Armija RBiH borila - da svaki čovjek može izraziti svoje mišljenje i kritizirati sve, pa čak i SDA i njenog osnoviča Aliju Izetbegovića od kojeg se pravi sveta krava.
Paralelni sistemi
Sam Izetbegović stariji ustanovio je poslije rata politiku po kojoj se pored državnih institucija i sistema moraju praviti paralelni sistemi i strukture jer u državnim ima 'njihovih'. A 'njihovi' su svi oni koji ne pripadaju bošnjačkoj strukturi.
Time je Izetbegović stariji faktički prvi počeo sa obesmišljavanjem državnih institucija. SDA je kroz godine tu praksu 'unaprijedila' pa su 'njihovi' sad svi koji ne pripadaju SDA.
SDA je, po uzoru na srpski i hrvatski nacionalizam, sebi prisvojila pravo legitimnom zastupanja Bošnjaka, a svaku drugu stranku izolira kao odbačeni element i abdićevski pokušaj razjedinjenja bošnjačkoj političkog faktora. S tim su se suočavale stranke poput SBiH-a, SBB-a, pa sad Trojke.
Paralelno s tim, politika SDA bila je postupno povlačenje iz RS i Hercegovine. Umjesto širenja politike multietničnosti, jedinstva i jednakopravnosti, SDA je doprinijela tome da u RS iz izbornog ciklusa u izborni ciklus Bošnjaci imaju sve manje predstavnika.
Vučićev rođak
Odličan primjer je Srebrenica, gdje Bošnjaci već godinama ne mogu doći do ključnih poluga vlasti, a i ovi izbori će pokazati dominaciju srpskog faktora koji će instalirati rođaka Aleksandra Vučića za načelnika.
Isto je u Hercegovini. Propaganda ide toliko daleko da se Bošnjacima pokušava ogaditi čak i naziv Hercegovina, što je bilo jasno nakon što je otvoren most u Počitelju. SDA je kritizirala što se taj most zove Hercegovina smatrajući to kroatizacijom.
Kroz svoje političko djelovanje, SDA je dozvolila formiranje Elektroprivrede HZHB, Hrvatskih pošta, Hrvatskoj telekoma… i danas se čude poskupljenju struje 'samo Bošnjacima', nakon što su sarajevsku Elektroprivredu BiH strovalili u jezive gubitke.
SDA je utemeljila i vodila politiku po kojoj se tri lidera naroda dogovaraju o raspodjeli vlasti i ministarstava, pa se pozicije dijele na srpske, hrvatske i bošnjačke.
Lokalni nivo
Takvu utemeljenu praksu teško je sad razbiti i promijeniti.
Isto tako, SDA je na lokalnom nivou, posebno u Sarajevu, pokušala protjerati sve što se ne uklapa u 'tradicionalno bošnjačko'.
Pokušavao se protjerati djed mraz, alkohol, derneci, pjevaljke u minićima…
Ono malo Srba i Hrvata koji su ostali u Sarajevu, dobili su od SDA status 'mečke' koju su prikazivali kao dokaz njihove borbe za multietničnost, a svako ko bi se od njih usudio kritizirati neke poteze SDA proživljavao je nacionalističku golgotu u vidu brutalnih napada. Kao Stojanović sad.
Kroz medije su čerečeni pokojni Jovo Divjak, pa Stjepan Šiber, nekad čak i Bogić Bogićević…
Uglavnom svi koji su se usudili u nekom trenutku kritizirati SDA i njenu politiku, a zauzvrat su dobivali komentare kako se svi oni ustvari trebaju zahvaliti SDA jer mogu slobodno živjeti u Sarajevu.