Ljubav i hrana su usko povezani. Obično ljudi kad se osjećaju voljenovoljeno, ne jedeu puno. Ako je žena voljena, ona ostaje vitka, mršava i lijepa. Ako nije voljena, ona počne previše jesti, deblja se. Ili obrnuto.
Jeste li primijetili da kada vam u kuću dođe voljena osoba, kada dođe prijatelj, vi ste tako sretni i tako puni ljubavi, apetit nestaje. Ne jede vam se – kao da vas je ispunilo nešto suptilnije od hrane, nešto suptilnije se nastanilo u vama i praznina je nestala. Ispunjeni ste, osjećate se zadovoljno, piše Atma.hr pozivajući se na Oshoa.
Nesretni ljudi jedu previše, sretni ljudi ne jedu mnogo. Što je čovjek sretniji, to je manje vezan za hranu, jer ima bolju hranu: ljubav. Ljubav je hrana na višoj razini. Ako je hrana – hrana za tijelo, onda je ljubav hrana za duh. I tako vam je u životu.
Kad god osjetite da vam nedostaje ljubavi, počnete puniti svoje tijelo hranom – ona postaje zamjena. Kada se ljudi osjećaju prazno i nemaju uzbuđenje koje ljubav donosi, energiju koju ljubav oslobađa, počinju puniti svoja tijela hranom. Vraćaju se u svoje dječje stanje; oni nazaduju.
Djeca kojoj se daje dovoljno ljubavi nikada nemaju žudnju za hranom. Njihov je duh zadovoljan: kad je ono više dostupno, tko će se brinuti za niže?
Zapamtite da su sve religije s razlogom govorile o postu. Post pruža izvrsnu priliku za molitvu. Ne govorim vam da postanete ovisni o postu. Ne govorim vam da se počnete mučiti. Ali ako ste ovisni o hrani, onda je post lijek.
Ako ste jeli previše, onda morate uspostaviti ravnotežu. Jedući previše, ostajete previše vezani za fizičko… i ne možete odletjeti u nebo. Previše ste opterećeni, malo posta će vam pomoći.
Za vrijeme posta ljudi su primijetili da njihova molitva postaje vrlo lagana, vrlo jednostavna; ona više nije problem. Jer kad niste previše opterećeni hranom i tijelom, duh je bestežinski, može letjeti: duh ima krila…
