Sead Hasović u subotu navečer promovirao je u rodnom Brčkom svoju knjigu „Kuća u saksiji“, a o tom događaju još se govori. Nije ni čudo, jer ne dešava se svaki dan da eminentno novinarsko pero poput Seje na ovako sjajan način sažme 50 godina svoje karijere.
Piše s lakoćom i velikim znanjem
„Kuća u saksiji“ ustvari je zbirka Sejinih značajnih intervjua, kolumni i priča, koje je potpisao u svojih pola stoljeća novinarstva.
Sejo je uvijek imao posebnu naklonost ka svijetu kulture, iz čega su se izrodili nezaboravni intervjui s velikanima poput Branka Čopića, Johna Malkovicha, Josipa Pejakovića, Dževada Karahasana, Lordana Zafranovića, Ines Fančović... Pisao je o „Hasanaginici“, Cvijetinu Mijatoviću, Mikiju Trifunovom... Njegove priče iz svakodnevnog života se gutaju.
Pišući s lakoćom i velikim znanjem Hasović je napisao "udžbenik" za sve one koji se ozbiljno žele baviti novinarstvom, ali „Kuća u saksiji“ je i obavezno štivo, ne samo za one koji se smatraju pripadnicima sedme sile, već i za sve književne sladokusce, za sve radoznale...
O knjizi su, uz autora govorili, novinarka portala Raport Semira Degirmendžić te prof. dr. Asim Mujkić.
„Spadam među one čitatelje za kojeg je svaka knjiga svetinja i pobornik sam teorije da nema loših knjiga. Ipak, za mene su najvrjednija ona štiva pod čijim sam dojmom i danima nakon što sam došla do posljednje stranice i zatvorila korice nekog djela.
Među takve knjige spada i zbirka novinarskih tekstova, kolumni i priča „Kuća u saksiji“ mog kolege novinara, nekadašnjeg urednika, ali i prijatelja Seada Hasovića.
Ova zbirka, pomno odabranih tekstova, iz mnoštva onih nastajalih tokom nevjerovatne, petodecenijske karijere u stvari je novinara Hasovića, prometnula u hroničara prijeratnog i poslijeratnog vremena i događaja i ljudi u tim vremenima.
Za razliku od nekih drugih knjiga koje svako od nas doživljava na svoj način i kao „lično putovanje“, Hasović nas svojim tekstovima u „Kući u saksiji“ u „stvari vodi na „kolektivno putovanje vozom realnosti koji je s polazne stanice u Brčkom krenuo još sredinom sedamdesetih, zahuktao se kroz krizne osamdesete, na tragičnoj brzini dobio ratnih devedesetih i dovezao nas do novog milenijuma“.
Iako knjiga počinje naizgled humorističnom pričom objavljenom 1996.godine čiji je glavni akter jedan od protjeranih Brčaka koji je utočište našao u Njemačkoj te se „u odsustvu“ vjenčao sa svojom izabranicom u Engleskoj, u stvari je taj tekst paradigma svih tragičnih sudbina ljudi s ovih prostora koji su završili u izbjeglištvu, a o kojima je pisao Hasović i u svojoj knjizi ih svrstao u poglavlje „Berlinski zid“.
I još tada, iako nije bila prošla ni decenija od rušenja Berlinskog zida, Hasović u tekstu konstatira da taj zid, barem kad su izbjeglice iz BiH još stoji i postoji i nažalost naslućuje neke nove zidove .
U istom poglavlju je i priča pod nazivom „Kuća u saksiji“ po kojoj se i zove Hasovićeva knjiga i u kojoj je na jednom, za rat neuobičajenom primjeru, opisana prognanička ljubav i čežnja za svojim ognjištem, ali i način kako lakše podnijeti teret muhadžirluka.
Hasovićevi tekstovi jednako izazivaju pažnju i u formi članka u novini, gdje sam neke od njih ranije čitala, i u knjizi, ali na različit način.
Danas, kada nam je u rukama knjiga Hasovićevih odabranih tekstova nastalih tokom njegove petodecenijske novinarske karijere što u elektronskim što u printanim medijima, svjedočimo uspješnom transferu novinskih članaka, kolumni i intervjua, u priče koje su u tematskim okvirima ,a nepromijenjenog sadržaja , dobile možda još veću snagu i uvjerljivost nego kada su prvobitno objavljene.
Da knjiga koja je pred Vama na najbolji način sublimira novinarski credo autora zasnovan na principijelnosti i činjenicama i sposobnost njegovog predviđanja i prognoziranja događaja, koji nisu plod nekih proročanskih moći, nego rezultat pomnih analiiza i proučavanja, svjedoči nekoliko Hasovićevih tekstova iz izuzetno vrijedne arhive nekadašnjih „Brčanskih novina“ i „Graditelja“.
Tekstovi u kojima Hasović sedamdesetih i osamdesetih godina čitateljima brčanskih medija donosi priče o korupciji i mitu , razbija mitove o tome kako je bivši sistem bio oslobođen tih pošasti s kojima i današnja BiH vodi borbu u kojoj stalno gubi bitke.
Treba podsjetiti da je Hasović te tekstove pisao u ondašnjem, jednopartijskom sistemu obilježenom cenzurom, otvoreno bez podilaženja tadašnjim vlastima o kojima su obično pisani hvalospjevi, te je ne misleći o posljedicama za njega lično, kritikovao negativne pojave u tadašnjem društvu.
U „Kući u saksiji“ veliku vrijednosti imaju i za ovu knjigu odabrani intervjui ,među kojima su i oni s velikanima, preminulima Dževadom Karahasanom i prof.dr Enesom Durakovićem.
Iako je od intervjua s profesorom Durakovićem prošlo s više od četvrt vijeka, Hasovićeva propitivanja u tom razgovoru o sporenjima književne tradicije Bošnjaka, Bosanskom jeziku polemikama među književnicima u BiH na političkoj,umjesto estetskoj ravni, aktuelna su i danas .
Brojne nagrade
Zašto su Bošnjacima njihovog Homera otkrili Amerikanci, Je li Uskufi i danas živ i čija je bošnjačka balada Hasanaginica , tekstovi su objavljeni nekada u novinama, ali tek sad u knjizi, čini se otkrivaju koliko je umijeća i umješnosti trebalo da se satka priča koju čitate u dahu, ali joj se još jednom vraćate kako bi zapamtili mnoštvo detalja koji su rezultat autorovog znanja, analiza i promišljanja kao odgovora na marginalizaciju bošnjačke kulture i pokušaja prisvajanja njenog kulturnog blaga.
U zbirci Hasovićevih tekstova sadržani su praktični primjeri svega onoga što su novinari godinama slušali od teoretičara novinarstva,
Stoga su kratke, ali sadržajne i zanimljive priče s puno činjenica , pitanja i odgovora, u knjizi "Kuća u saksiji" posebno korisne i za novinare.
Za sve nas skupa, iz naslova i sadržaja tekstova, iz knjige uvaženog Seada Hasovića , nameće se poruka koja mi se učini prigodnom za kraj ovog teksta: Kad prepustimo prošlost nemilosti i zaigramo u teatru apsurda, onda nas čekaju Potemkinova sela i opasnost da ćemo se naći pred Šuhretinim izborom.
Zato, svakako se otisnite na svoje "putovanje" kroz vrijeme s ovom knjigom koja je ujedno i svojevrsni udžbenik i priručnik i kojoj ćete se sigurno vraćati“, istakla je Degirmendžić.
Sead Hasović bio je novinar na Radio Brčkom, urednik u „Graditelju“, sarađivao je s „Oslobođenjem“, „Večernjim novinama“...
Od 1996. do odlaska u mirovinu radio je kao reporter, redaktor, urednik kulture i dugogodišnji noćni urednik u Dnevnom avazu.
Za svoj rad Hasović je dobio brojna priznanja i nagrade.
