Studija objavljena u julu ove godine izazvala je šok u naučnoj zajednici tvrdnjom da metalne kvržice u dubokom oceanu imaju sposobnost razdvojiti morsku vodu i proizvesti kisik.
Sada je, međutim, senzacionalno otkriće došlo pod lupu jer istraživači traže rupe u izvornim nalazima, tvrdeći da taj takozvani "tamni kisik" možda ipak ne postoji.
Rasprava se vrti oko dokumenta koji je izvijestio o skokovima u razinama kisika unutar komora koje su postavljene na morsko dno na dubini od oko 4000 metara u zoni Clarion-Clipperton, koja se nalazi istočno od Havaja.
S obzirom na to da je poznato da su dubokomorski ekosustavi ponori kisika, prisutnost izvora kisika u vodenom ponoru bila je veliki šok za istraživače.
Nakon izvođenja brojnih eksperimenata, autori studije zaključili su da je taj tamni kisik djelo metalnih kvržica na dnu oceana koje proizvode električne naboje koji zatim cijepaju molekule vode na vodik i kisik. Ako se potvrdi, to bi značilo da naš planet sadrži izvor kisika koji se ne oslanja na sunčevu svjetlost ili fotosintezu, s potencijalno golemim implikacijama na naše razumijevanje porijekla života.
Ulozi postaju još veći kada ubacite u obzir ekonomsku vrijednost ovih nodula, koji su privukli pozornost kompanija za dubokomorsko rudarstvo zbog njihove potencijalne upotrebe u proizvodnji baterija. Međutim, ekolozi tvrde da bi, ako se pokaže da crne mrlje podržavaju oceanske ekosustave, njihovo vađenje moglo imati katastrofalne posljedice za život u dubinama.
Zanimljivo je da je studiju koja je dovela do otkrića djelomično financirala tvrtka za dubokomorsko rudarstvo Metals Company, koja je sada zaposlila tim istraživača da napišu kritiku kojom pobijaju hipotezu o tamnom kisiku.
Prema još nerecenziranoj kritici, "hipoteza da polimetalni noduli proizvode kisik može se u potpunosti odbaciti", budući da su autori izvorne studije namjerno izostavili vitalne podatke koji potkopavaju njihova otkrića. Na primjer, tim je navodno proveo kontrolni test potapanjem komore s vodom koja nije sadržavala metalne kvržice, čiji su rezultati pokazali porast kisika kako su spremnici tonuli na morsko dno.
To sugerira da očitanja nisu uzrokovana tamnim kisikom, već da ih je možda proizveo "eksperimentalni artefakt" kao što su mjehurići zraka ili struja iz ventilatora za hlađenje.
Prema klevetnicima, autori izvorne studije "izostavljaju i selektivno izvještavaju o relevantnim metapodacima i podacima iz prethodno objavljene studije i dodatnih eksperimenata provedenih u sklopu ove studije koji pokazuju porast koncentracije kisika u komorama koje nisu sadržavale nodule." Kao takva, "hipoteza da noduli mogu proizvoditi kisik na morskom dnu bezdana potpuno je nepotkrijepljena."
Ovo odbacivanje uslijedilo je nakon objavljivanja još jednog preprint papira rudarske tvrtke Adepth koja je temeljila teoriju tamnog kisika na temelju stvarnih podataka koje su objavili istraživači. Međutim, za razliku od Metals Company, Adepth inzistira na tome da "nema interesa u proizvodnji nodula" i da je njegova "analiza vođena znanstvenom znatiželjom o procesima povezanim s mineralima".
Prema ovoj kritici, potrebno je 1,23 volta električne energije da se razdvoji molekula vode, ali je maksimalni napon otkriven na površini kvržica bio samo 0,95 volta. Nadalje, oni koji sumnjaju navode da je ta vrijednost zapravo bila vanjska vrijednost, a većina nodula proizvodi manje od 0,24 volta električne energije.
Adepth tim stoga zaključuje da "iako autori rada priznaju da je napon nedovoljan za elektrolizu, njihovo inzistiranje na proizvodnji tamnog kisika iz elektrolize nije u skladu s njihovim dokazima."
Ova vrsta kritiziranja nalaza naprijed-natrag normalna je u znanosti – u paleontologiji, na primjer, argument za i protiv toga da je Spinosaurus vodeni dinosaur pojavio se u objavljenim radovima – međutim, kako je primijetio Science, drugi bi tim uskoro mogao napraviti još jedno osporavanje zahtjeva. Istraživači iz European Mining-Impact2 projekta također su proveli slična istraživanja u poljima dubokomorskih čvorića i nisu pronašli nikakve znakove proizvodnje kisika, iako njihovi nalazi još nisu objavljeni.
Rad koji je objavila The Metals Company trenutno je dostupan kao preprint na EarthArXiv.