Teško je povjerovati da je netko svojevoljno otišao u Auschwitz, najzloglasniji od svih logora, ali i to se dogodilo.
Witold Pilecki je bio poljski časnik, koji se pridružio poljskom pokreta otpora nakon što su Nijemci osvojili Poljsku. Po njemačkom osvajanju Poljske na njenom teritoriju niknulo je više logora. Jedan od prvih bio je Auschwitz. Kada je ovaj logor počeo s radom poljski pokret otpora je želio znati više o onome što se zbivalo iza bodljikave žice.
Kako je postao čovjek broj?
Witold Pilecki se dobrovoljno prijavio za ulazak u koncentracijski logor Auschwitz ne bi li provjerio kakva je tamo situacija. U to vrijeme Auschwitz nije imao današnje značenje. Da je Pileci znao u što ulazi, možda se ne bi odlučio na ovaj korak. On je imao plan kako će ući u logor, ali i idejni koncept kako će krijumčariti podatke iz logora.
Pilecki je u tu svrhu dobio novi identitet te je tako postao Tomasz Serafiński, a da bi ušao u logor pridružio se prosvjednicima protiv nacista – nakon čega je uhapšen 19. septembra 1940. Plan je bio uspješan i on je zatvoren s tisućama poljskih civila. Nakon što je dva dana bio zatočen s brojnim zatvorenicima u staroj vojarni, gdje su ih, između ostalog, tukli gumenim palicama, prebačen je u Auschwitz, a tada je počeo grozomorniji dio priče.
Doći u logor i nije bilo problematično, ali izaći je već bio pravi pothvat. Kada je došao u logor prvo je obrijan, otuširan ledenom vodom, a nakon toga je dobio zatvoreničku odjeću i neizbježan broj. Od tog trenutka on je bio samo 4859.
Pokret otpora ustrojen u samom srcu logora
U Auschwitzu je brzo počeo raditi na organizaciji pokreta otpora koji je uključio stotine zatvorenika. Ti su zatvorenici bili iz različitih sektora, kako bi mogao dobiti širu sliku onoga što se u logoru događa. Primaran zadatak ovog pobunjeničkog pokreta je bila uspostava komunikacije s vanjskim svijetom, kao i dizanje morala kroz krijumčarenje hrane, odjeće i lijekova.
Pilecki je brzo shvatio zahvaljujući svojoj fleksibilnosti i socijalnoj inteligenciji kako ovdje stvari funkcioniraju.
Naime, rano je uočio da se SS-ovci posebno okrutno obračunavanju s intelektualcima pa se predstavljao kao fizički radnik, što mu je omogućilo preživljavanje. Iz logora je počeo brzo slati izvještaje prema van. Uglavnom ih je prosljeđivao po civilima koji su dolazili u logor po određenom poslu, a koji su pristali na opasnu suradnju. U logoru je proveo dvije i pol godine, i bio je živi svjedok kako se on transformirao od zarobljeničkog logora u logor smrti.
Industrija smrti
Pilecki je počeo slati izvještaje u Varšavu već u oktobru 1940. godine, a proslijeđeni su i poljskoj vladi u egzilu, koja ih je pak usmjerila prema Churchillovom kabinetu. Prvi je izvještaj stigao u London u proljeće 1941., a bilo je jasno da je ovaj logor mjesto sadističkog odnosa nacista prema zatvorenicima.
Od maja 1942. je postalo očito da se kapaciteti logora šire, čemu je svjedočila izgradnja sekundarnog logora koji je nazvan Auschwitz II. U taj su logor uskoro smješteni ratni zarobljenici iz Sovjetskog Saveza. Ovi zatvorenici su vrlo brzo likvidirani, a logor je postao prava pravcata industrija smrti.
Iako su izvještaji Pileckog govorila o plinskim komorama i nezamislivim mučenjima saveznici se nisu ni u jednom trenutku odlučili na bombardiranje željezničke pruge, a kojim su mogli privremeno zaustaviti dovoz novih ljudi u logore. Dapače sam je Churchill smatrao da su ovi izvještaji pretjerani i da im se ne treba u potpunosti vjerovati.
