Bosanskohercegovački sastav osnovan 1982. u kojem je frontmen komičar, glumac i reditelj, Branko Đurić Đuro, ove godine slavi svojih četrdeset godina rada. Velika obljetnica bila je dobar povod za razgovor sa slavnim Sarajlijom, piše tportal.hr.
U Mosorog baru pozorišta Luda kuća Branko Đurić Đuro i Nedim Babović priredili su nedavno unplugged svirku, a pjesmama poput 'Bolje letim sam', 'Samo lagano' vjerne fanove. Prisutne su iznenadili s reizdanjima prva dva albuma 'Bombaj Štampa' i 'Ja mnogo bolje letim sam' na vinilima, ali i najavom novog, četvrtog studijskog albuma 'Udari me nečim'.
Zanimljivo je da je promocija prvog albuma Bombaj štampe kasnila više od godinu dana, jer je u vrijeme njegovog izlaska Đuro bio angažiran na snimanju filma 'Dom za vješanje' Emira KIusturice, u kojem je glumio Sadama. Nakon snimanja, grupa je nastavlja sa koncertima po bivšoj Jugoslaviji, te je među ostalim sudjelovala na turneji 'Top liste nadrealista'.
Kako je zapravo nastala Bombaj štampa?
Bombaj Štampa je nastala 1983., a prvo ime banda je bilo Ševa. Lošin Plavi orkestar se tada zvao Ševin Orkestar i Nedo i Loša su u isto vrijeme promijenili imena svojih bandova da ne bi sličili jedni na druge. Ja sam u Bombaj Štampu došao nešto kasnije iz grupe SCH u kojoj sam bio do tada.
Jeste li se nadali da ćete slaviti veliku 40-u obljetnicu? Pamtite li prvi nastup Bombaj štampe?
To su bile lude osamdesete i nismo mnogo razmišljali ni o čemu, a kamoli o tome šta će biti sa našom grupom za 40 godina. Svi koji su mladost proveli u osamdesetim, znaju sigurno o čemu pričam. Svega se sjećam 'kroz maglu' pa i našeg prvog koncerta. Tada se u Sarajevu sviralo na nekoliko mjesta. To su bili Kuk, Trasa, Skenderija, Stelex … U Zagrebu smo prvi koncert imali u Kulušiću i toga se malo bolje sjećam (smijeh)
Vi i Nedo ste ostali kao originalni članovi benda. Ko još sad svira s vama?
Poćko, Hadžaga, Sanjo, Dunja, Kaja i Nera su ostali članovi banda, a u toj postavi sviramo od 2017. godine.
Tremu nema nikad
Iznenadite li se kad u publici vidite generacije koje se nisu rodile kad je Bombaj štampa žarila i palila?
To mi je ujedno najveće iznenađenje i najveći kompliment koji možemo dobiti za naš rad. Što se tiče 'žarenja i paljenja' mi tek počinjemo s tim.
Privatno ste prilično povučeni, samozatajni. Imate li tremu uoči nastupa?
Nemam treme nikada. Predugo se bavim scenom da bih imao tremu pred nastupima. Zadnji put sam je imao na otvorenim ispitima glume dok sam još studirao na akademiji. To je bilo prije 40-tak godina.
Jutra vam počinju ritualom koji ste opisali u svojoj knjizi. Imate li neki ritual i prije nego što izađete na binu?
Nekada sam imao duže rituale, meditacije, mantre, mirisni štapići … Danas se to svelo na minutu meditacije i kratku mantru prije izlaska na stage.
Čujete li se s nekadašnjim članovima benda?
Svi koji su svirali u Bombaj Štampi su na neki način naša rodbina. Između sebe se oslovljavamo sa 'Mili'. To vam je skoro kao neki klan. (smijeh)
Davno ste otišli iz Sarajeva i godinama živite u Ljubljani, koliko je od vaših starih prijateljstava u Sarajevu opstalo?
Glavno i najvažnije, prijateljstvo sa Nedom traje sve ove godine. Nekako se nadopunjavamo u svemu. Zbližavaju nas naše sličnosti, ali i različitosti.
Leže nam veliki prostori
Koliko Bombaj štampa pripada novom primitivizmu, muzičkom pokretu u kojem su se etablirali Zabranjeno pušenje, Plavi orkestar i Elvis J. Kurtović?
Nismo mi baš pravi predstavnici New Primitivsa, mada nas svi svrstavaju tamo. Svirali smo svi u isto vrijeme, družili se, radili zajedno … Teško bi bilo izbjeći neke sličnosti čak i ako bi se trudili.
I danas vas svi najbolje znaju kao Đuru iz 'Top liste nadrealista'. Čega se prvog sjetite kada razmišljate o tim vremenima?
Pomislim kako je nevjerojatno da se tako mnogo naših nadrealnih skečeva u kojima smo predviđali budućnost, zaista ostvarilo. To mi je čak malo scary. Živjeli smo u vremenu i na prostoru u kojem je sve bilo moguće, ali da se ostvare predviđanja grupe balavaca koja se je samo jako dobro zezala … to je baš nevjerojatno.
Rekli ste da ste ostvarili i najluđe snove. Šta još u muzičkom smislu želite iskusiti?
Volio bih što više svirati s bandom u ovoj postavci. Svi jako uživamo u koncertiranju i želim samo da budemo u dobroj formi da imamo vremena za svirke. Mi smo koncertni band i leže nam veliki prostori, to smo vidjeli zadnjih godina svirajući na svim većim festivalima u regiji.
Koji savjet biste dali mladim bendovima?
Nisam ja baš neko ko bi mogao dijeliti savjete mladim ljudima. Prevelika je to odgovornost za mene. Naći će oni svoj zvuk, svoj stil i svoj put i bez moga savjeta. (smijeh)
