Teško je utvrditi što je izlizanije u famoznoj skraćenici ZAVNOBiH na koju se pozivaju silne patriote dok s figama u džepovima govore kako je ovo zajednička zemlja koju nitko ne smije svojatati i iz nje isključivati ili nedajbože tjerati neke druge narode.
No, čini se da je najizlizanije ono anti pa nam ostaje samo fašizam u koje se pretvara glumljeno domoljublje i željenje Bosni, iz koje se onda patriotski proguta knedla Hercegovine, sve najbolje.
Prvaci isključivanja
Svima je jasno, pa i onima koji govore da im nije jasno, da se sve moguće vizije vezane za ovu zemlju razlikuju i dijele na troje. Ona četvrta vizija, također s figom u džepu, navodno tumači drugačije, ali se i ona u napadima patriotskog kašlja razgoli i pokaže koliko ni ona nije odmaknula daleko od isključivanja jednih, drugih ili trećih.
Međutim, prvaci isključivanja su oni koji na odgovor iz naslova, bez imalo razmišljanja i doticaja s realnošću, odgovore s Ne. Dobar dio političkih Bošnjaka, jer Bošnjaci bez političke injekcije gladuju i sklapaju kraj s krajem, smatraju da u ovoj zemlji, unatoč klicanju ZAVNOBiH-u i dobroti naših bosanskih srdaca - jer Hercegovina možda nema srce - ne trebaju druga dva naroda uopće previše očekivati.
Vlasništvo nad zemljom, samoproglašena je politička mantra skupljača milostinje po prijateljskoj Turskoj, koja umjesto patriotizma proizvodi frustracije koje se onda i jednima i drugima i trećima obijaju o glavu. BiH je zemlja u kojoj je jedina zajednička stvar svima – frustracija. No, najgora frustracija je ona najbrojnijeg naroda koji želi pogaziti i prebrisati sva tri I koji spajaju ''vlasništvo'' nad zemljom i druga dva naroda izbaciti iz svih odlučivanja pa čak i preko granice tvrdeći da oni rezervu nemaju dok od straha kupuju stanove u Turskoj.
Klicanje po patriotskim sokacima
Izjave o podstanarstvu - koje su prošle nekažnjeno i s tihim klicanjima po patriotskim sokacima - izjave o previše prava Hrvatima i osuđivanje svakog srpskog upozorenja da se ova zemlja vodi u propast s toliko patriotske pljuvačke u deefofsko-esdeaovskim ustima samo su dokaz da su se želje otele kontroli i da se pogubna politika po ovu zemlji ne može obuzdati.
A ta pogubna politika, koju i međunarodna zajednica šapatom priznaje i žmirkajući otkriva, svodi se na protivljenje bilo čega što dođe s druge dvije strane i gaženje svih onih različitosti, suživota, multikulturalnosti i svih trabunjanja koja se izgovaraju samo kada treba prodati ucviljeno bosanskobezhercegovačko srce pod bubrege i to skupo naplatiti.
Jasno je svima da u ovakvoj konstantnoj frustriranosti nitko tamo gdje je manjina u Bosni i Hercegovini nije zadovoljan i da mu nedostaju sva prava koja većina traži tamo gdje je manjina. Ali je suludo manjini galamiti da traži prava ako ih na najvišim razinama želi ukinuti svima osim sebi.
Kleptomanija patriotizma
Kleptomanija bosanskohercegovačkog patriotizma i ubijanje njezina svakog smisla svela se na galamu spomenutih udruženih krila onih koji uzimaju za pravo samo da je njihov patriotizam ispravan i njihova Bosna, uz progutanu Hercegovinu, jedina ispravna vizija.
U tekstu izlizane ZAVNOBiH-ovske rezolucije, koja je propala upravo zbog licemjerja najbrojnijih i najglasnijih, stoji kako ''narodi Bosne i Hercegovine ne žele više povratak starog stanja koje je i dovelo do naše nesreće''. No, sasvim je jasno da ponašanjem najglasnijih u Bošnjaka, koji recimo bez pardona promijene predznak pa im nije teško biti Hrvat kad je toplo pod dupetom, Bosna i Hercegovina tapka u starom stanju nikad daleko od svoje nesreće.
A nesreća, to stanje koje teče umjesto krvi onima koji su zaglavili u trokutastom cirkusu, se uvijek pripisuje drugima i slijepilo bošnjačkog i glumljenog građanskog domoljublja samo produbljuje sve ono što nas razdvaja i čini ovu zemlju neželjenom. Bošnjaci je žele za sebe, Srbi je ne žele ako ih se neprestano proziva uništavačima, a Hrvati, iako izgledaju kao da ne znaju što žele, žele da napokon ne budu isprevarani partneri u prevarenoj Federaciji u federaciji.
Naravno, da slijepim glasačima bude jasno, političke elite, i jedna i druga i treća, hrane jedna drugu ovim natezanjima uz rastezanja patriotski napunjenih proračuna.
Jasno je, da se ponovi, da ovakvu zemlju ne želi nitko. No, zemlju u kojoj je jedna strana želi samo za sebe, a drugima lijepi etiketu podstanara, prljavog i destruktivnog, žele još manje.
Čerupanje dokaz patriotizma
Rješenje je da se patriote pogledaju u ogledalo i da vide u svojim besplatnim rokovnicima, otiskanim u javnim poduzećima čije je čerupanje dokaz patriotizma, koliko su njihove patriotske megalomanije opravdane i koliko se to jednima oprašta isto ponašanje a drugima uzima na zub. Valjalo bi u nekom eksperimentu riječi B-patriota staviti u usta drugima pa bi bilo skakanja na noge u obranu zemlje od podstanara. Jer, zna se, tko ne skače mrzni Bosnu. I proguta Hercegovinu.
Kad bi se dogodio bijeg jednog generala neke druge vojske od suda i pravde ove zemlje ne bi se moglo ostati od silnih osuda i izlijevanja prolivene krvi po raznim glasilima. Ovako se patriotizam skrio u bratsku Tursku i zalio šutnjom.
Kad bi netko drugi krenuo prebrojavati postotke i izvoditi patriotsko-matematičke zahvate kako bi izmjerio koliko kome pripada, krenulo bi se s formulama obrane ove zemlje. No, kad se to izračuna u matematičkim kabinetima najbrojnijih onda je to izračun patriotizma a nikako formula za uništavanje zemlje.
Prepoznavanje sebe
Kad bi se mržnje s velikim B stavile u nečija druga usta B-skakači za obranu mislili bi da to rade najveći razgrađivači Bosne i Hercegovine koju bi megafoni deefovsko-esdeaovske vizije proglasili južnom Bosnom. Ne bi u mržnji prepoznali sebe.
Kad se na nečijoj zemlji izgradi bogomolja za pogrešnog boga politički poeni se ubiru kao gljive poslije kiše. Kad se njihov bog usidri na tuđoj zemlji, onda se šuti i pretvara da moli jednako za sve. Kad se izvadi tuđe srce, onda patriotsko srce žmiri.
Ničiji udžbenici u ovoj zemlji nisu čisti, svačija je povijest ispravljana i uzdizana, a djeca su nam sve gluplja. No, valja galamiti na njihove heroje a svoje skrivati ili se pretvarati da ih ne stižu optužnice i tridesetak godina nakon rata misleći da se tako najbolje odgajaju svoja djeca. Za tuđu djecu nikad nitko brinuo nije.
I bezbroj je takvih licemjernih poteza izjava i prosipanja da ih je teško nabrojati. Izazivajući frustracije kojima se frustratori naslađuju i hrane, i oni postaju formula za djelovanje pa se počinju provlačiti u svijesti da je to jedina ispravna politika i da treba preskočiti sva ona tri I, skočiti za Bosnu, progutati Hercegovinu i sve uzeti za sebe.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
