Tajanstveno nestajanje zvijezda moglo bi se činiti kao znanstvena fantastika (ne tražite dalje od finala četvrte sezone Doktora Whoa), ali to je zapravo stvarnost; u posljednjih 70 godina oko 100 zvijezda nestalo je iz vidokruga, sve bez konkretnog objašnjenja.
Kako znamo da su nestale?
Na njihov nestanak skrenuo je pozornost još 2019. projekt odgovarajućeg naziva Vanishing and Appearing Sources during a Century of Observations (VASCO), koji je uspoređivao slike koje je snimio Američki pomorski opservatorij od 1949. nadalje sa slikama iz Pan-STARRS pregleda neba snimljenog između 2010. i 2014. godine.
Softver koji je koristio projektni tim vratio se s oko 150.000 potencijalnih izvora svjetlosti koji su nestali u godinama koje su uslijedile, smanjenih na 23.667 nakon unakrsnog povezivanja popisa s drugim skupovima podataka.
"U ovom trenutku bilo bi korisno upotrijebiti softver za razlikovanje slika za usporedbu slika kako bi se identificirale sve očite razlike u parovima vrlo sličnih slika", napisao je tim u studiji opisujući svoja otkrića. "Ali, dok uspoređujemo slike napravljene vrlo različitim teleskopima, instrumentima i metodama (fotografske naspram CCD-a), ne dobivamo puno prednosti radeći ovaj korak."
Umjesto toga, ručno su pregledali preostale slike kako bi isključili one nastale zbog kvara kamere ili drugih grešaka, i završili s oko 100 obećavajućih kandidata za stvarne izvore svjetlosti koji su nestali iz našeg vidokruga.
Zašto su nestale?
Zvijezde se mogu zatamniti poput Betelgeusea ili eksplodirati kao supernova ostavljajući naknadni sjaj satima ili danima, ali općenito ne nestaju jednostavno iz vidokruga – pa zašto ih onda više ne možemo vidjeti?
To bi moglo biti gravitacijsko leće, gdje je prostor-vrijeme iskrivljeno neizmjerno teškim objektima, koji ponekad povećavaju objekte daleko u daljini, ili drugim kratkim bljeskovima svjetlosti kao što su bljeskovi gama zraka koji se bilježe u starijim istraživanjima. Bliži pokretni objekti, poput asteroida, također bi mogli objasniti ove nestanke.
Drugo moguće objašnjenje je da nisu uspjeli postati supernova, nego su se urušili u crnu rupu. Iako se smatra da je to nevjerojatno rijetko, nedavna studija pružila je ovu teoriju privremenu potporu.
Autori studije promatrali su binarni zvjezdani sustav na rubu Mliječne staze poznat kao VFTS 243, koji se sastoji od glavne sekvence O zvijezde i crne rupe koje kruže jedna oko druge svakih 10,4 dana, tražeći znakove – odnosno izbacivanje barionske mase i "natalni udarci" – crne rupe koja je nastala nakon eksplozije supernove.
Pritom su pronašli dokaze da je crna rupa mogla nastati potpunim kolapsom te da bi to moglo objasniti nagli nestanak nekih (velikih) zvijezda.
"Kada bi neko stajao i gledao u vidljivu zvijezdu koja prolazi kroz potpuni kolaps, to bi moglo, baš u pravo vrijeme, biti kao da gledate zvijezdu kako se iznenada gasi i nestaje s neba. Kolaps je toliko potpun da se ne događa nikakva eksplozija, ništa pobjegne i nitko ne bi vidio nikakvu sjajnu supernovu na noćnom nebu," rekao je Alejandro Vigna-Gómez, koautor studije, u izjavi.
"Astronomi su zapravo promatrali iznenadni nestanak sjajnih zvijezda u posljednje vrijeme. Ne možemo biti sigurni u povezanost, ali rezultati koje smo dobili analizom VFTS 243 doveli su nas mnogo bliže vjerodostojnom objašnjenju."
Ranija verzija ovog članka objavljena je u novembru 2023.