Dvije nove studije američkog Osiguravajućeg instituta za sigurnost na cestama (IIHS) sugeriraju da napredni sistemi za pomoć vozaču (ADAS) čine vozače opasnijima na cesti, smanjujući njihovu svijest o saobraćaju i opću pažnju na okolinu.
Ako niste svjesni kako funkcioniraju moderni ADAS sistemi, važno je znati da u modernim vozilima još nema potpuno autonomnih sistema vožnje.
Ipak, dostupni su sistemi nivoa 2 i nivoa 2+ koji dopuštaju vožnju bez ruku, s očima na na cesti, ali u određenim uvjetima, pri čemu vozila koriste kamere usmjerene prema vozaču ili senzore na upravljaču kako bi se osiguralo da on pazi na okolinu.
Međutim, prema IIHS-u, koji je proveo studiju u partnerstvu s AgeLab Institutom za tehnologiju Massachusettsa, vozači koriste te sisteme kako bi obavljali više zadataka istovremeno i jednostavno varaju automobile da pomisle da obraćaju pažnju, tempirajući poglede i dodirivanje upravljača kako bi spriječili isključivanje ADAS sistema.
Dvije studije – isti rezultati
Da stvar bude gora, istraživanje je pokazalo da što je vozač više bio više upoznat s tehnologijom, rasla je vjerojatnost je da će pokušati obavljati više zadataka istovremeno.
Mnogo je vjerojatnije da će vozači provjeravati svoje telefone, jesti ili obavljati druge aktivnosti dok su koristili sistem djelomične pomoći, pokazalo je jednomjesečno istraživanje ponašanja vozača koje je IIHS proveo s Massachusetts Institute of Technology AgeLab.
Dvije studije obuhvatile su različita vremenska razdoblja i koristile su različita sredstva, ali rezultati su uglavnom bili isti.
U prvoj studiji, podaci su uzeti u razdoblju od tri godine, korištenjem Volva S90 iz 2017. opremljenog Pilot Assistom. Studija je uključivala 29 volontera te procijenila njihovu vjerojatnost da se uključe u aktivnosti koje nisu povezane s vožnjom kada koriste poluautonomne programe na autocesti u usporedbi s vožnjom bez pomoći.
Uspoređene su tri grupe, dvije koje su koristile dvije različite verzije softvera, a treća je koristila vozila kod kojih je softver ažuriran usred testnog razdoblja. U sve tri testne grupe, vozači su bili krivi za jelo, šminkanje i korištenje elektronike kada su koristili Pilot Assist.
U dvije grupe koje su koristile samo jednu verziju softvera, što je vozač duže proveo u automobilu, to je bila veća vjerojatnost da će mu odvratiti pažnju, dok je čak i u trećoj grupi utvrđeno da su vozači bili ometeni više od 30% vremena.
“Vidjeli smo neke razlike u načinu na koji su tri grupe koristile Pilot Assist, ali nismo mogli sa sigurnošću reći da su bile povezane s promjenama softvera. Smatram da je zaključak bio da je ova napredna tehnologija bila povezana s više ometanja kod sve tri grupe”, rekao je Ian Reagan, viši naučnik pri IIHS-u.
S vremenom sve zadovoljniji
Druga studija koristila je Tesla Model 3 iz 2020. i procijenila je ponašanje 14 vozača koji nikad prije nisu koristili bilo kakav oblik djelomične automatizacije. Ovaj se test usredotočio na to koliko su se često aktivirala upozorenja za pozornost vozača, oslanjajući se na senzor zakretnog momenta u kolu upravljača.
Ovo je vrsta sistema koja zahtijeva ruku na volanu i osjet otpora kako bi se utvrdilo je li vozač aktivno uključen u vozilo ili ne.
Vozači su vozili preko 20.000 kilometara s uključenim autopilotom, aktivirajući 3.858 upozorenja sistema. Između početka eksperimenta i četiri sedmice kasnije, podsjetnici za upozoravanje vozača povećali su se za 26%, što ukazuje na sve veći nedostatak koncentracije.
Utvrđeno je da su vozači duže vrijeme bili nepažljivi, ali su brže reagirali na upozorenja, što sugerira da je sve vjerojatnije da će gurnuti volan kako bi sistem ostao aktivan, čak i ako nisu aktivno obraćali pažnju.
Iz obje studije da se zaključiti kako će vozači s vremenom vjerojatno postati zadovoljniji ovom tehnologijom, očekujući da će kompenzirati njihov nedostatak pažnje. Stručnjaci navode kako se na ove sisteme namijenjene povećanju vlastite svijesti i pomoći pri trenutnim gubicima koncentracije oslanjamo kao na primarne odbrambene mehanizme tokom vožnje, pri čemu ispitanici više brinu o uklanjanju upozorenja vozača nego da se zapravo više usredotoče na vožnju.
IIHS nema čvrsto rješenje. U drugoj studiji, viša naučnica IIHS-a Alexandra Mueller priznala je: “Ovi rezultati pokazuju da su podsjetnici za pozornost vrlo učinkoviti u poticanju vozača da promijene svoje ponašanje.”
Prema riječima predsjednika IIHS-a Davida Harkeyja, “u obje ove studije vozači su prilagodili svoje ponašanje kako bi sudjelovali u ometajućim aktivnostima.”
“Ovo pokazuje zašto sistemi djelomične automatizacije trebaju jače zaštitne mjere za sprječavanje zloupotrebe”, navodi David Harkey, predsjednik IIHS-a.
