"Zima je bila sa puno snijega
Vozovi mnogo novih lica nose
Ali nje nema da kao onda
Strese snijeg sa svoje kose" (Zdravko Čolić)
Iz nadaleko poznatog filma proslavljenog bh. režisera Šibe Krvavca “Valter brani Sarajevo” iz 1972. historija bilježi kultnu rečenicu: "Sada gledaj, lafično, vidiš ga?" snimljenu ispred Bistričke željezničke stanice u Sarajevu.
Kad četiri mladića pođu s Trebevića, naiđu na prelijepu malu građevinu podno ove planine.
Zgrada željezničke stanice na Bistriku uzdigla se u doba austrougarske vladavine davne 1906. godine. Projekat za ovu zgradu izradilo je Tehničko odjeljenje Bosanskohercegovčkih državnih željeznica, a ko je tačno zamislio ovu građevinu, vjerovatno će zauvijek ostati pod velom tajne.
Svjetlost dana ugledala je nakon što su austrougarske vlasti 1882. godine izgradile željezničku prugu u Sarajevu, Slavonskom Brodu i Budimpešti. Tada je bilo potrebno povezati Sarajevo i istočne dijelove Bosne i Hercegovine, gdje su, uz granicu Srbije, bili smješteni vojni garnizoni.
Izgradnjom stanične zgrade, kao i njenih pratećih sadržaja bifea, zgrade za upravitelja i skladišta tovarne građe, kao i izgradnjom nasipa, tunela i mosta, izgled stare mahale potpuno se izmijenio iako nije narušio izgled starog dijela grada, mahale Bistrik.
Objekat je izgrađen na dominantnoj koti, čiji je prostor predstavljen u obliku platoa-ostrva, koji je ograničen frekventnim saobraćajnicama: glavnom gradskom zaobilaznicom te ulicama Garaplina i Huremuša. S platoa ispred zgrade željezničke stanice pruža se široki pogled na grad.
Korak u historiju
Kako je zabilježila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, prva pruga u Bosni i Hercegovini puštena je u saobraćaj krajem decembra 1872. godine. Bila je to pruga normalnog kolosijeka od Banje Luke do Dobrljina, u dužini od 87 km. Izgrađena je kao dio Carigradske magistrale, koja je, prema planovima Osmanskog Carstva, trebala povezati Carigrad s Bečom.
Nakon Berlinskog kongresa, 1878. godine, Bosna i Hercegovina je došla pod vlast Austro-Ugarske Monarhije. Austrougarska vlast započinje intenzivnu gradnju željezničke mreže u dolini rijeke Bosne 1878.
Desetog septembra 1878. godine u Derventi je osnovana prva direkcija bosanskohercegovačkih željeznica pod nazivom Direkcija carskih i kraljevskih Bosanskih željeznica. Prvi direktor je bio major – inžinjer Johan Tomašek. Osoblje direkcije je bilo iz Austro-Ugarske, a domaći radnici su bili pomoćno osoblje.
Pruga je završena 5. oktobra 1882. godine, kada je lokomotiva Rama dovezla prvi voz u Sarajevo. Dužina pruge iznosila je 270,117 km.
Izgradnja Južne pruge od Metkovića do Sarajeva završena je 1. augusta 1891. godine.
U sklopu razvoja željezničke mreže, počinje se graditi Istočna pruga, koju su sačinjavale dvije pruge: Sarajevo - Uvac i Međeđa - Vardište. Trasa je bila veoma komplicirana i išla je iz Sarajeva dolinom rijeke Miljacke, zatim prateći vododjelnicu, kroz tunel dug 850 m, spuštala se u dolini Prače i, slijedeći njen tok, dolazila u dolinu rijeke Drine. Dužina Istočne pruge iznosila je 161,5 km. Ova pruga je bila uskotračna i njena izgradanja trajala je 15-ak godina. Puštena je u saobraćaj 4. jula 1906.
Izgradnja ove pruge bila je jedna od najskupljih. Na ovoj pruzi izgrađeno je 99 tunela, mnogo nasipa, usjeka i potpornih zidova. Jedan kilometar pruge koštao je 450.000 zlatnih kruna.
Izgrađenom uskotračnom željezničkom prugom je upravljala vojska i intenzivno se koristila u vojne svrhe, posebno u prve dvije godine Prvog svjetskog rata. Imala je brojne tunele i mostove, kao i željezničke stanice na Bistriku, u Dovlićima, na Palama, Koranu, u Stambolčiću, Sjetlini, Prači, Renovici, Banji Stijeni, Sudićima, Mesićima-Rogatica, Dubu, Ustiprači-Goražde, Strmici, Setihovu, Mrzovu, Rudo, Miočama, Uvac i Ljučevo, Međeđi, na Mostu na Drini, Šipu, u Višegradu, Jagodini, Dobrunu, Dobrunskoj crkvi, Vardištu. Bila je to vrlo važna strateška željeznica koja je odigrala ključnu ulogu na početku rata.
Duž željezničke pruge 1914. godine dogodilo se nekoliko incidenata u kojima su učestvovali civili koje je austrougarska vojska držala kao taoce.
Posljednji voz, popularni Ćiro, ispraćen je sa stanice početkom augusta 1978.
Povratak u sadašnjost
Bistrička stanica, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine i objekt od kulturno-historijskog značaja za Sarajevo, našao se u konkurenciji za prestižnu nagradu 'LifeChallenge'.
U maju ove godine, na Dan pobjede nad fašizmom i na Dan Evrope, u ovoj staroj ljepotici otvoren je Muzej Valter brani Sarajevo.
Novu muzejsku postavku, između ostalog, krase voštane figure mnogih protagonista filma "Valter brani Sarajevo", scenografske rekonstrukcije scene iz filma, kao i audiosnimci, rekviziti, oružje, pokloni od građana, te sat dobijen na poklon iz Kine glumcima filma.
Grad Sarajevo, s gradonačelnicom Benjaminom Karić na čelu, i JU Gradski muzeji, s direktoricom Senkom Ibrišimbegović, nositelji su projekta, a idejni tvorac i autor koncepta je filmski redatelj i direktor BKC-a Sarajevo Jasmin Duraković.
Muzej je danas atrakcija za turiste, naročito one iz Kine, jer, poznato je, da je film "Valter brani Sarajevo najveću popularnost stekao upravo u ovom zemlji.
Koliko stanica ima metara?
Zgrada Željezničke stanice Bistrik uzdigla se s naglašenim kosim krovovima i bogato obrađenim drvenim strehama, kao tipičan primjer alpskog ili romantičarskog stila arhitekture austrougarskog perioda.
Objekat je orijentiran u smjeru jugozapad - sjeveroistok i imao je dva glavna ulaza. Jedan se nalazio na jugoistočnoj strani, gdje je ranije bio prostor čekaonice, a drugi na sjeverozapadnoj, gdje je bio ulaz na peron.
Građevina je razvijena u horizontalnom smjeru kroz tri volumena različitih visina. Funkcionalno, oni su bili povezani samo na prizemnoj etaži.
Prvi, najviši segment stanične zgrade sastoji se od podruma, prizemlja, sprata i potkrovlja. Visina podruma iznosi 2,3 m, prizemlja 3,5 m, sprata 3,2 m i potkrovlja 3 m. Visine ovog dijela (mjerene sa vanjske strane) iznose: do strehe cca 9,5 m i do sljemena krova cca 14 m. Tlocrtne dimenzije ovog segmenta su cca 12,35 x 12,85 m. U prizemlju ovog dijela nalazile su se sljedeće prostorije: čekaonica (dimenzije 6 x 5,2 m), kancelarija upravnika (5,5 x 4,0 M) i kancelarija prometnog ureda (5,5 x 4 m), blagajna (5,8 x 3), toalet (1,75 x 0,9 m) i stepenište. Vertikalna komunikacija u objektu ostvarena je preko jednokrakog drvenog stepeništa, čija širina iznosi cca 90 cm. Dimenzije prostora u kojem je smješteno stepenište iznose 5,8 x 2,85 m.
Drugi segment stanične zgrade, koji se nalazi u središnjem dijelu, prizemni je objekat. Bio je to natkriveni peronski prostor, koji je bio zatvoren sa tri strane, dok je jugoistočna strana, strana prema pruzi, bila otvorena. Krov je na jugoistočnoj strani bio oslonjen na 6 drvorezbom ukrašenih stupova. Visina ovog dijela, mjerena sa vanjske strane, iznosi: do strehe cca 4 m, i do sljemena krova cca 7 m. Tlocrtne dimenzije ovog segmenta su cca 19,60 x 5,10 m, a njegova unutrašnja visina iznosi 3,75 m.
Treći segment stanične zgrade sastoji se od prizemlja i visokog tavanskog prostora. U prizemlju su bile smještene sanitarije i prostorije za prtljag. Tlocrtne dimenzije ovog segmenta iznose cca 4,75 x 7,30 m. Visina prizemlja iznosi 3,5 m. Visine ovog dijela (mjerene sa vanjske strane) iznose: do strehe cca 5 m, i do sljemena krova cca 8,3 m.
Zgrada željezničke stanice na Bistriku je građena od tradicionalnih materijala. Tri osnovna materijala su korištena za gradnju objekta – kamen, drvo i opeka.
Temelji su izrađeni od lomljenog kamena i njihova debljina iznosi cca 60 cm. Visina sokla iznosi 90 cm i on je izrađen od tesanog kamena. Masivni vanjski zidovi prizemlja, sprata i potkrovlja su izvedeni od opeke, a njihova debljina iznosi cca 45 cm. Unutrašnji pregradni zidovi su izrađeni od opeke, debljine 15 cm. Svi zidovi sa unutrašnje i vanjske strane su malterisani i bojeni. Međuspratna konstrukcija je izrađena od drvenih greda, preko kojih je postavljen drveni pod.
Sva tri segmenta objekta su pokrivena dvovodnim krovovima sa pokrovom od utorenog crijepa. Krovovi su visoki, strmi, velikog nagiba, sa velikim, raskošno izrađenim drvenim strehama. Na prvom i trećem dijelu objekta krovovi su zarubljeni manjom krovnom plohom, koja je na vrhu ukrašena metalnim obeliskom. Prvi objekat ima dva dvovodna krova, koji su postavljeni pod pravim uglom u odnosu jedan na drugi.
Na jugoistočnoj fasadi se nalazi devet prozora, od toga su tri velika na spratu prvog segmenta, čije dimenzije iznose cca 0,9 X 1,8 m. Prozori su drveni, izrađeni u šest polja i na fasadi imaju lukove izrađene od fasadne opeke. Na ovoj fasadi su se nalazila i dvoja dvokrilna, u gornjem dijelu ustakljena vrata (jedna na čekaonici, a druga na uredu). Dimenzije vrata na čekaonici su iznosila cca 1,5 X 2,5 m i imala su nadsvjetlo i fiksna ustakljena krila sa obje strane. Vrata ureda su bila dimenzija cca 1,5 X 2,5 m i imala su nadsvjetlo.
Na sjeverozapadnoj fasadi se nalazilo devet prozora različitih dimenzija, i to na prvom i trećem segmentu, dok su na drugom, peronskom segmentu izrađena 4 tzv. slijepa prozora (samo su naznačena mjesta sa ramom i lukovima od fasadne opeke, bez otvora). Na ovoj fasadi, na prvom segmentu, nalazila su se jedna jednokrilna ostakljena vrata, dimenzija cca 0,9 x 2,5 m, i jedna dvokrilna u gornjem dijelu ostakljena vrata, koja su se nalazila na peronskom prostoru, dimenzija cca 1,5 x 2,5 m.
Na jugozapadnoj fasadi nalazila su se četiri prozora i jedan okulus, dok je na sjeveroistočnoj fasadi bilo 6 prozora različitih veličina. Na ovoj fasadi, na trećem segmentu, bila su izrađena troja jednokrilna ostakljena vrata sa nadsvjetlom, dimenzija 0,9 x 2,5 m.
