S obzirom na to da je guma ta koja povezuje automobil s podlogom po kojoj vozi njen utjecaj na sigurnost vožnje je ključan. Stoga je od iznimne važnosti da je svaka guma ispravna bez skrivenih defekata i nepravilnosti.
Za taj dio odgovornost preuzimaju sami proizvođači guma, a oni renomirani ulažu velika sredstva u kvalitetu svojih proizvoda te svaku gumu tokom procesa proizvodnje testiraju i ispituju na nedostatke u raznim fazama.
No na to na koji će način guma biti ugrađena na točak te hoće li tu zbog nestručnosti, neznanja ili brzopletosti vulkanizera doći do oštećenja gume, proizvođači nemaju utjecaja.
Taj dio odgovornosti leži na vulkanizerima, a upravo prilikom montaže najčešće dolazi do propusta koji uzrokuju oštećenja ili deformacija gume koja će s vremenom dovesti do ispuhivanja zraka, nepovratnih oštećenja i pucanja ili pak oštećenja naplatka, ventila, senzora i sl.
Prvi su na udaru sami naplatci. Već kod otpuštanja vijaka koji drže naplatak, ako vulkanizer ne koristi zaštitnu navlaku na vrhu pištolja, može oštetiti naplatak. Nadalje, što su naplatci veći i skuplji, to je veća vjerojatnost da će ih vulkanizer oštetiti naročito ako ne raspolaže adekvatnim uređajem za montažu.
Naime, dok je ranije većina automobila vozila na 13, 14 ili 15-colnim točkovima, koji su većinom bili čelični, danas prevladavaju osjetljivi naplatci od lakih legura čiji su promjeri narasli i do 22 cola. Ako vulkanizer ne posjeduje uređaj za montažu koji je prilagođen za takve veličine gotovo sigurno će ih oštetiti.
Naročito ako uređaj pritom nema adekvatne plastične dijelove montirača koji gura gumu ispod naplatka odnosno donje prihvate naplataka on će gotovo sigurno zarezati mekanu leguru naplatka na samom rubu što može uzrokovati propuštanje zraka na tom mjestu.
Kada je riječ o starijim čeličnim naplatcima, ista se stvar može dogoditi ako je točak zbog utjecaja vremena i vlage s unutarnje strane ili na rubovima počeo hrđati.
Nažalost, rijetko će koji fuš majstor izbrusiti i očistiti takav kotač iznutra kako bi bio siguran da će guma dobro dihtati. No najproblematičnija greška događa se upravo kod nestručne montaže gume na naplatak kada guma svojim rubom tzv. petom ne nalegne ispravno na kotač.
To se može dogoditi iz raznih razloga, primjerice kada vulkanizer ne pazi dovoljno prilikom baratanja nosom, kljunom ili tanjurom montirača ili štedi na pasti za montiranje.
Stvar je u tome da se takva greška ne može nakon montaže vidjeti dionice često ne vode brigu o njihovoj redovitoj kalibraciji. Kod od udaranja čekićem po felgi prilikom postavljanja utega uređaji te udarce primaju na sebe i potrebno ih je jednom sedmično kalibrirati što malo ko radi.
Puno se puta i sama felga ošteti prilikom stavljanja i skidanja utega kada je majstor brzoplet i neoprezan.
Probleme može stvoriti i montaža kotača natrag na automobil. Dosjed središta felge na glavčinu točka bi prije montaže trebalo počistiti i namazati bakrenom mašću koja trpi visoke temperature kako se aluminijske felge ne bi zapekle jer ih je onda izuzetno teško kasnije skinuti s automobila.
Na kraju, šarafe koji drže točak treba pritegnuti tačno adekvatnom silom koju propisuje proizvođač automobila koristeći poseban moment-ključ.
U protivnom lako može doći do pretezanja vijaka koji mogu puknuti što ugrožava sigurnost i stvara dodatne troškove. Nažalost, iskusni vulkanizeri kažu da ovakvih propusta ima sve više i više jer se danas svatko bavi montažom guma pa i u kućnoj radinosti.
Njihov savjet je izbjegavati bilo kakve fuš majstore ili kolektivne akcijske popuste jer konačni ceh takve ugradnje može biti puno veći nego kod provjerenog vulkanizera. Montaža guma nije aktivnost koja se prepušta fušerima, cijena može biti previsoka.
