Nova brazilska studija sugerira da bi određeni rani simptomi multiple skleroze mogli biti povezani s većim rizikom od dugotrajne invalidnosti.
Dr. Ruth Dobson, profesorica neurologije na Sveučilištu Queen Mary u Londonu, koja nije bila uključena u istraživanje, za Everyday Health objašnjava da rani simptomi multiple skleroze mogu pokazati koji su dijelovi tijela zahvaćeni, a što je više područja zahvaćeno, to je veća vjerojatnost dugotrajne nesposobnosti.
Studija, objavljena u časopisu Brain Medicine 24. oktobra, otkrila je da su posebno dva simptoma – akutno zamagljen vid i urinarna ili fekalna inkontinencija – snažno povezana s većim rizikom od invaliditeta.
Zamagljen vid u vrijeme postavljanja dijagnoze povećao je vjerovatnost dugotrajne invalidnosti za 20%, dok je inkontinencija povećala rizik za 24,5%.
Multipla skleroza, autoimuna bolest koja napada srednji nervni sistem, oštećuje mijelin, tkivo koje štiti nervna vlakna, što remeti kontrolu mozga nad kretanjem.
Studija je ispitivala 195 pacijenata s multiplom sklerozom, većinom s relapsno-remitentnom multiplom sklerozom, koji su bili stari oko 40 godina i dijagnosticirani u prosjeku osam godina. Istraživači su usporedili simptome sudionika pri postavljanju dijagnoze s njihovom trenutnom razinom invaliditeta. Utrnulost, trnci i gubitak kontrole mišića bili su među najčešćim ranim simptomima.
Zamagljen vid i autonomni sindrom – karakteriziran inkontinencijom – također su prevladavali. Glavni autor studije, João Pedro Fernandes Gonçalves, sugerira da bi inkontinencija mogla ukazivati na zahvaćenost kralježnice multiplom sklerozom, što dovodi do senzornih problema, poteškoća u hodanju i slabosti mišića, što pridonosi većem invaliditetu.
Iako je studija bila mala i oslanjala se na sjećanje pacijenata, ističe potencijalni način na koji kliničari mogu procijeniti rizik od invaliditeta kod novodijagnosticiranih pacijenata. Rano liječenje i prilagodba terapija koje ne djeluju mogu pomoći u smanjenju dugotrajnog rizika od invaliditeta.
Dodatno, prestanak pušenja još je jedan ključni faktor u smanjivanju budućih fizičkih invaliditeta, prema dr. Dobson.
