Samostalna izložba "Počimalja" Lale Raščić biće otvorena 10. oktobra u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, saopćili su organizatori.
Radovi umjetnice Lale Raščić predstavljaju jedan od najzanimljivijih autorskih opusa domaćih, međunarodno prepoznatih umjetnica srednje generacije. Samostalna izložba "Počimalja" u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu proširena je verzija izložbe "Smijeh Meduze" iz 2022. u Galeriji Nova u Zagrebu.
Uz internacionalno izlagane radove iz ciklusa "Gorgo", sarajevska publika ima priliku doživjeti novo-reproducirane elemente projekta "Počimalja" u formatu performativne, audiovizualne instalacije, uz bogat popratni program javnih događaja koji uključuje i jedinstven događaj kolektivnog tepsijanja: Summit tepsijašica. U ambijentu Zemaljskog muzeja, spajajući antički mit i lokalni folklor, Raščić gradi vizualno poetičan i semantički nabijen narativ o oslobađanju i otporu – egzoneraciji od tradicije.
U tekstu o izložbi navodi se da će biti postavljana u dva izložbena prostora Zemaljskog muzeja. Projekt "Počimalja" izložen je u paviljonu Etnološke zbirke, a u paviljonu Prirodoslovnih nauka, u prostoriji kolokvijalno nazvanoj "Zmijarnik" izložen je ciklus "Gorgo" usredotočen na antički mit o Gorgoni Meduzi – obezglavljenoj drevnoj ktonskoj božici sa zmijama umjesto kose.
Koncept počiva na premisi Meduzinog ponovnog spajanja s njezinom odrubljenom glavom.
"Počimalja" se temelji na umjetničinom istraživanju regionalne folklorne, ženske, glazbene prakse – "tepsijanja". Tepsijanje je praksa pjevanja uz ručno okretanje bakrenog pladnja koje i danas prakticiraju uglavnom žene. Poteklo iz izrazito patrijarhalnih sredina, tepsijanje je omogućilo javno žensko muziciranje. Iz folklora, Raščić posuđuje termin "počimalja", koji označava ženu koja otpočinje pjesmu, da bi joj se druge pridružile u višeglasju.
Pomoću pažljivo oblikovanih umjetničkih objekata, slika, kolaža, crteža, zvučnih i video elemenata, postav izložbe gradi kompleksnu imerzivnu instalaciju koja slojeviti povijesni prostor Zemaljskog muzeja BiH pretvara u svojevrsni laboratorij/Wunderkabinett.
Praksu tepsijanja Raščić tumači kao autentični izričaj potisnutog ženskog subjektiviteta i proto-feminističku gestu. Kontinuirano umjetničko istraživanje, koje Raščić naziva „Egzoneracija tradicije“, izučava tradicionalne forme i kritički se postavlja prema idejama folklora i folklorizacije kao sredstvima re-patrijarhalizacije i neo-retradicionalizacije društva, te promišlja evoluciju tradicionalnih formi oslobađajući ih od normiranog kulturnog konteksta. Umjetnica se fokusira na akustičke specifičnosti te prakse, ali i na zaključke, prethodna istraživanja i terenski rad etnomuzikologa i folklorista, poglavito rad austrijskog etnomuzikologa Franza Födermayra.
Također se navodi da vlastito iskustvo tepsijanja Lala Raščić usvaja i doživljava u suradnji s tepsijašicom Azrom Pondro, a polje istraživanja širi u dijalogu s muzičarom Damirom Imamovićem, etnomuzikoliozima prof. Ivom Nenić, prof. Tamarom Karačom i prof. Markom Kölblom, tehničarom zvuka Hrvojem Nikšićem, programerom Branimirom Štivićem i bliskom suradnjom s kazandžijkom Nerminom Bebom Alić, između ostalih. Tu vrstu transgeneracijskog i transmedijalnog povezivanja različitih aktera unutra umjetničkog projekta čine i umjetnicu Lalu Raščić "počimaljom" – onom koja otpočinje proces suradnje i zajedničkog rada koji se potom dodatno usložnjava u polifoniju glasova različitih sudionika.
Lala Raščić multimedijska je umjetnica rođena 1977. u Sarajevu, živi i radi u Zagrebu i Sarajevu. Raščić je studirala na ALU Zagreb i pohađala poslijediplomski program Rijksakademie u Amsterdamu. Izlaže u regiji i internacionalno od 1998. na nizu samostalnih i skupnih izložbi. U radu koristi različite obrasce materijalne i nematerijalne kulture u građenju narativa koji se manifestiraju u video performansima, živim izvedbama, audio-vizualnim projektima, instalacijama, objektima i crtežima, navodi se u najavi izložbe.
