Jedna od većih afera koja je potresla Hrvatsku, a kojoj su akteri pored bivše državne tajnice Ministarstva uprave Josipe Rimac, i građani Bosne i Hercegovinem poduzetnici Milenko Bašić i Dragan Stipić ozbiljno se preljeva u našu državu i postaje prvorazredni međudržavni skandal.
Naime. ispod radara je prošlo to da su advokati osumnjičenih, odlučili odbranu temeljiti na tome da je USKOK narušio suverenitet BiH jer su bez odobrenja naše države prisluškivali dvojicu državljana BiH koji su dovedeni u vezi sa aferom gradnje Vjetroeletrane.
O tome je detaljno pisao ugledni hrvatski sedmičnjak Nacional.
"Obrana bivše državne tajnice u Ministarstvu uprave Josipe Rimac, odnedavno ponovno s djevojačkim prezimenom Čulina, u postupku koji se vodi protiv nje kao prvoosumnjičene u aferi Vjetroelektrane iznijela je teške optužbe na račun USKOK-a: tvrdi da su hrvatski organi progona narušili suverenitet susjedne Bosne i Hercegovine, prekršili niz zakona i međunarodnih sporazuma koji reguliraju pravnu pomoć između dviju zemalja, ali i postupili potpuno suprotno vlastitoj dosadašnjoj praksi u gotovo identičnim slučajevima. U središtu ovih optužbi nalazi se prisluškivanje telefona dvojice bosanskohercegovačkih državljana i također osumnjičenika u ovom slučaju, Milenka Bašića i Dragana Stipića – preciznije, njihovih telefonskih brojeva registriranih u Bosni i Hercegovini.
Međudržavni ugovori
Njihovi odvjetnici navode da je USKOK to činio na temelju naloga Županijskog suda u Zagrebu i preko Operativno-tehničkog centra za nadzor komunikacija u Republici Hrvatskoj (OTC) bez da je za to tražio odobrenje BiH, ili barem poslao obavijest da se prisluškivanje provodi. Ako su ove informacije točne – a njeni odvjetnici navode da u spisu protiv Josipe Čuline zasad nema nikakvih dokaza da je doista zatražena međunarodna pravna pomoć od susjedne države – radilo bi se o skandaloznom propustu koji bi mogao imati dalekosežne posljedice na ovaj slučaj, a u nekoj mjeri čak i utjecati na kvalitetu pravosudne suradnje između Hrvatske i Bosne i Hercegovine", pisao je Nacional.
Upravo je ovaj detalj u već neveliko praćenoj aferi Vjetroelektrane u kojoj su osumnjičeni građani BiH Milenko Bašić i Dragan Stipić, ostao naprimjećen i nije previše problemaiziran u javnosti, a upravo on se tiče međunarodnih odnosa i poštivanja suveriniteta međunarodno priznatih država.
Šta se zapravo desilo: USKOK je navodno dobio nalog za prisluškivanje bh. brojeva dvojice građana i državljana BiH, bez da je, kako zakon nalaže, zatražilo međunaraodnu pravnu pomoć BH institucija ili ih barem obavijestilo.
Sve to ukazuje na to da se tako doneseni nalozi za istragu smatraju nezakonitim kao i svi dokazi proistekli iz tih naloga, na čemu Josipa Rimac očito želi graditi svoju odbranu. I mogla bi izgurati cijeli slučaju svoju korist.
Znajući da se velika većina dokaza u tom predmetu temelji na telefonskom prisluškivanju i tumačenju razgovora prisluškivanih osoba pitanje je kako se ta optužnica može održati pravnovaljanom budući da sve poisteklo iz nezakonitih prisluškivanja. Važno je za reći da je USKOK na sjednici optužnog vijeća potvrdio da nisu tražili pa time ni dobili međunarodnu pravnu pomoć za prisluškivanje brojeva
bosanskog operatera koji koriste građani BiH dok borave u BiH (akteri žive i rade u BiH).
U odnosu na provođenje predmetnih dokaznih radnji u kontekstu "priskluškivanja" telefonskih brojeva bh. teleoperatera u ovom kaznenom predmetu, iste radnje se niti u kojem slučaju nisu mogle provoditi bez korištenja mehanizama međunarodne pravne pomoći, dok je predmetna tematika između navedene dvije države jasno uređena Ugovorom između Vlade BiH i Vlade Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 26. februara 1996. g. (NN 12/96), Ugovorom između BiH i Republike Hrvatske o izmjeni Ugovora između Vlade BiH, Vlade FBiH i Vlade Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima od 17. juna 2002. g. (NN 05/23) Sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Hrvatske o policijskoj saradnji u borbi protiv prekograničnog kriminala, Sarajevo, 17. septembra 2010. godine (NN 04/11) i Zakonom o potvrđivanju Konvencije o policijskoj suradnji u Jugoistočnoj Europi (NN 1/2019) te Protokolom o saglasnosti u ostvarivanju međusobne saradnje u borbi protiv svih oblika teškog kriminala Državnog odvjetništva Republike hrvatske i Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Dakle, u odnosu na provođenje dokaznih radnji u kontekstu "priskluškivanja" telefonskih brojeva
bh. teleoperatera, iste radnje se niti u kojem slučaju nisu mogle provoditi bez korištenja mehanizama međunarodne pravne pomoći, dok je predmetna tematika između navedene dvije države jasno uređena Ugovorom između Vlade BiH, Vlade FBiH i Vlade Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 26. februara 1996. godine (NN12/96), Ugovorom između BiH i Republike Hrvatske o izmjeni Ugovora između Vlade BiH, Vlade FBiH i Vlade Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima od 17. juna 2002. godine (NN 05/23) Sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Hrvatske o policijskoj saradnji u borbi protiv prekograničnog kriminala, Sarajevo, 17. septembra 2010. godine (NN 04/11) i Zakonom o potvrđivanju Konvencije o policijskoj suradnji u Jugoistočnoj Evropi (NN 1/2019) te Protokolom o saglasnosti u ostvarivanju međusobne suradnje u borbi protiv svih oblika teškog kriminala Državnog odvjetništva Republike hrvatske i Tužiteljstva/Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Pretpostavlja se da i advokati osumnjičenih imaju ove podatke, posebno nakon što je odbrana Rimac već nagovijestila u kojem pravcu će sve ići.
Bez obzira na konačni ishod procesa, ovdje je više je sporan međudržavni skandal ovog slučaja budući da su prekršene međunarodni zakoni i pravila odnosa među državama, a za koju nije bilo adekvatne reakcije vlasti BiH prema RH.
Ovdje treba istaći i da se postavlja se pitanje nacionale sigurnosti i špijunže jer upitno je koliko imamo ovakvih slučajeva za koje ne saznamo.
Uskoro ročište
Ovo posebno je problematizirano u međunarodnim odnosima i aferama prisluškivanja njemačkih državljana od strane SAD ali i drugih sličnih slučajeva. Nedavno je i Evropski sud svojom odlukom potvrdio da je nazakonito prisluškivanje građana drugih država bez međunarodne pravne pomoći. Treba spomenuti da je ne tako davne 2019. godine Slovenija je povukla ambasadoricu, a hrvatski je ambasador pozvan na razgovor u Ministarstvo vanjskih poslova, a sve zbog sumnji u nezakonito prisluškivanje bivšeg slovenskog arbitra u arbitražnom postupku o granici Jerneja Sekoleca i slovenske dužnosnice Simone Drenik od strane hrvatskih organa.
Podsjećamo da je tada Slovenski premijer Marjan Šarec sazvao hitnu sjednicu slovenskog vijeća za nacionalnu sigurnost dok su do danas vezano za konkretni predmet bosanskohercegovačke vlasti potpuno indiferentne na mogućnost da njihove državljane neovlašteno prisluškuju.
Ostaje nam vidjeti ishod ove priče budući da su advokati osumnjičenih istakli i dokazali nepostojanje međunarodne prave pomoći za u slučaju prisluškivanja brojeva BH operatera i građana BiH, da li će se pokušati zataškati ova afera nezakonito prisluškivanja ili će se dogoditi reakcija i bh. institucija barem nekom diplomatskom notom ili nekom drugom reakcijom.
Nakon što je usvojena žalba odbrane okrivljenika i ukinuto prvobitno rješenje istog suda, Županijski sud u Zagrebu će 15. oktobra ponovno odlučivati o zakonitosti navedenih dokaza a nama ostaje da vidimo kakav će biti ishod ovog vrlo interesantnog pravosudnog predmeta koji može imati značajne utjecaje i na međunarodne odnose dviju država.
