Izraelska kopnena invazija na Liban uskoro će ispuniti i drugu sedmicu, a izraelski rat već je ušao u drugu godinu. Pojačani su apeli na prekid vatre nakon zračnog napada u Bejrutu u četvrtak navečer i ranjavanja u petak, drugi dan zaredom, mirovnih snaga UN-a u južnom Libanu od izraelske vojne vatre.
Nova ofanziva se odvija u Džabaliji, u sjevernoj Gazi, uprkos upornim pozivima da se tamošnji sukob okonča. Izraelski saveznici također pozivaju na uzdržanost dok se zemlja priprema za osvetu Iranu, nakon prošlosedmičnog napada balističkim projektilima, piše BBC.
Međutim, Izrael će nastaviti da ide svojim putem i odupire se ovom pritisku, zbog tri faktora: 7. oktobra, Benjamina Netanyahua i Sjedinjenih Država.
Bilo je to u januaru 2020. kada je iranski general Kasem Sulejmani sletio na aerodrom u Bagdadu noćnim letom iz Damaska. Sulejmani je bio šef zloglasnih iranskih snaga Kuds, elitne, tajne jedinice iranske Revolucionarne garde specijalizovane za operacije u inostranstvu.
Grupa – čije ime znači Jerusalim, a glavni protivnik Izrael – bila je odgovorna za naoružavanje, obuku, finansiranje i usmjeravanje proxy snaga u inostranstvu u Iraku, Libanu, palestinskim teritorijama i šire. U to vrijeme, Sulejmani je bio možda drugi najmoćniji čovjek u Iranu, nakon vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hamneija.
Kada je Sulejmanijev konvoj napustio aerodrom, uništen je projektilima ispaljenim iz drona koji su ga odmah ubili.
Iako je Izrael pružio obavještajne podatke kako bi pomogao u lociranju svog najvećeg protivnika, dron je pripadao Sjedinjenim Državama. Naredbu za atentat dao je tadašnji američki predsjednik Donald Trump, a ne izraelski premijer Benjamin Netanyahu.
"Nikada ne zaboravljam da nas je Bibi Netanyahu iznevjerio", rekao je bivši predsjednik Trump kasnije u govoru koji se odnosi na ubistvo Sulejmanija. U odvojenom intervjuu, Trump je također sugerirao da je očekivao da će Izrael igrati aktivniju ulogu u napadu i požalio se da je Netanyahu "spreman da se bori protiv Irana do posljednjeg američkog vojnika".
Rat u sjenci
Iako je Trumpov prikaz događaja osporen, tada se vjerovalo da je Netanyahu, koji je hvalio ubistvo, bio zabrinut da bi direktna izraelska umiješanost mogla izazvati napad velikih razmjera na Izrael, bilo direktno iz Irana, ili njegovih zastupnika u Libanu i Palestinske teritorije. Izrael je vodio rat u sjenci sa Iranom, ali svaka strana je pazila da borbu drži u određenim granicama, iz straha da ne izazove drugu u sukobu većih razmjera.
Nešto više od četiri godine kasnije, u aprilu ove godine, isti Benjamin Netanyahu naredio je izraelskim avionima da bombarduju zgradu u iranskom diplomatskom kompleksu u Damasku, ubivši, između ostalih, dva iranska generala.
Zatim je u julu izraelski premijer odobrio atentat na Fuada Šukra, glavnog vojnog komandanta Hezbollaha, u vazdušnom napadu na Bejrut.
„Znate, percepcija Izraela širom svijeta je sve veća da ste vi odmetnička država, skitnički glumac“, navodno je rekao predsjednik Biden .
Ono što razdvaja ove dvije epizode je naravno 7. oktobar 2023. - najkrvaviji dan u historiji Izraela i politički, vojni i obavještajni neuspjeh katastrofalnih razmjera.
Ono što spaja ova dva momenta, međutim, jeste da Netanyahu prkosi volji američkog predsjednika.
Oba faktora pomažu da se objasni način na koji Izrael nastavlja da procesuira trenutni rat.
Posljednji izraelski ratovi okončani su nakon nekoliko sedmica, nakon što je međunarodni pritisak postao toliko jak da su Sjedinjene Države insistirale na prekidu vatre.
Žestina i razmjer Hamasovog napada na Izrael, utjecaj na izraelsko društvo i njegov osjećaj sigurnosti, znače da će ovaj rat uvijek biti drugačiji od bilo kojeg nedavnog sukoba.
Za američku administraciju koja u Izrael ubacuje oružje vrijedno milijarde dolara, smrt palestinskih civila i patnja u Gazi bili su duboko neugodni i politički štetni za administraciju. Za američke kritičare u regionu zbunjujuća je očigledna nemoć supersile kada je u pitanju uticaj na najvećeg primaoca američke pomoći.
Čak i nakon što su američki avioni bili uključeni u odbijanje iranskih napada na Izrael u aprilu - što je jasan znak kako sigurnost Izraela osigurava njegov veći saveznik - Izrael je nastavio odbijati pokušaje da promijeni tok svog rata.
Ovog ljeta Izrael je odlučio eskalirati svoj sukob s Hezbollahom, bez prethodnog odobrenja Sjedinjenih Država.
Kao izraelski premijer s najdužim stažom, Netanyahu je naučio iz više od 20 godina iskustva da je pritisak SAD nešto što može izdržati, ako ne i zanemariti. Netanyahu zna da SAD, posebno u izbornoj godini, neće poduzeti mjere koje bi ga prisilile da skrene sa svog odabranog kursa (i vjeruje, u svakom slučaju, da se bori i protiv američkih neprijatelja).
Drugačija kalkulacija
Pogotovo kada je u pitanju posljednja eskalacija, bilo bi pogrešno pretpostaviti da Netanayhu djeluje izvan izraelskog političkog mejnstrima. Ako ništa drugo, pritisak na njega je da bude jači da udari jače protiv Hezbollaha, ali i Irana.
Kada su SAD i Francuska prošlog mjeseca iznijele plan o prekidu vatre u Libanu, kritike predloženog 21-dnevnog primirja stigle su od opozicije i glavne ljevičarske grupacije u Izraelu, kao i desničarskih stranaka.
Izrael je odlučan da sada nastavi svoje ratove, ne samo zato što osjeća da može izdržati međunarodni pritisak, već i zato što se izraelska tolerancija na prijetnje s kojima se suočava promijenila nakon 7. oktobra.
Hezbollah je godinama izjavljivao svoj cilj da izvrši invaziju na Galileju u sjevernom Izraelu. Sada kada je izraelska javnost iskusila stvarnost da se naoružani ljudi infiltriraju u kuće, ta prijetnja se ne može obuzdati, mora se ukloniti.
Izraelska percepcija rizika se također promijenila. Dugotrajne predstave o vojnim crvenim linijama u regionu su nestale. U protekloj godini počinjeno je nekoliko djela koja su donedavno mogla dovesti do sveopćeg sukoba, padajući bombama i projektilima na Teheran, Bejrut, Tel Aviv i Jerusalim.
Izrael je ubio šefa Hamasa dok je bio gost Iranaca u Teheranu; također je ubio cijelo vodstvo Hezbollaha, uključujući Hassana Nasrallaha; izvršio je atentat na visoke iranske zvaničnike unutar diplomatskih zgrada u Siriji.
Hezbollah je ispalio više od 9.000 projektila, raketa i dronova na izraelske gradove, uključujući balističke rakete na Tel Aviv. Huti u Jemenu, koje podržava Iran, također su lansirali velike projektile na izraelske gradove, koje je presrela izraelska odbrana dok su ponovo ulazili u Zemljinu atmosferu iznad centralnog Izraela. Iran je pokrenuo ne jedan, već dva napada na Izrael u proteklih šest mjeseci, uključujući više od 500 dronova i projektila. Izrael je izvršio invaziju na Liban.
Bilo koji od njih bi u prošlosti mogao izazvati regionalni rat. Činjenica da nisu promijenit će način na koji inače oprezan izraelski premijer nesklon riziku odlučuje o svom sljedećem potezu.
