Uz to što slušamo i što ćemo slušati velike komentatore po društvenim mrežama, profesionalne govornike po televizijskim studijima i premudre postavljače statusa kako nam je priroda uzvratila udarac, treba biti iskren i reći da smo mi sami sebi uzvratili udarac.
Neviđena prirodna katastrofa koja je zahvatila sirotinju pod klizištima i poplavama, naravno, djelo je prirode i nisu se mogle zaustaviti kiše niti se moglo predvidjeti da će jednog dana sve pred nama nestati pred nezaustavljivim silama. I da ćemo mi, po tko zna koji put, nestati sami pred sobom.
Nama pamet uvijek kasni
Moglo se, ali nije, biti pametan pa svoje bogatstvo držati kao kap vode na dlanu i štititi šume, ne dati gladnim ustima da kopaju iznad naših glava kamenje i prodaju ga ne gledajući nikoga drugog osim bezdana gladi u svojim džepovima. Moglo se blago naših voda držati u rukama prirode, a ne grabiti Moglo se blago naših voda držati u rukama prirode, a ne praviti betonirane putove novca u džepove onih koje blato nikada ne dotiče i čiji se obraz nikada ne crveni.
Moglo se puno toga, ali nije i za sve to što se moglo sad je kasno jer nama pamet uvijek kasni i naša pamet završava u Nobelom nagrađenim romanima, scenarijima što oduševljavaju svijet našim jadima i kuknjavama kako je nebo iznad nas puno nesretnih zvijezda.
Istina je da u tom našem narodu i narodima, postoji nekakva bolesna potreba da samom sebi nanosi bol i da na svoja leđa tovari terete i na ramena titulu patnika pa da onda jednostavnije korača kroz svoje osobne životne neuspjehe i lijenosti.
Giljotina nad selom
U vrijeme kad iz Donje Jablanice stižu vijesti o tome da je kamenolom jedna velika misterija i da nitko ne zna kako je radio a da se vlasti prave lude i uvjeravaju sve da nisu imali pojma da netko tamo bagerima kleše giljotinu nad selom, ostali dijelovi Bosne i Hercegovine glasali su i birali vlasti koje će se isto tako praviti da ne znaju i nemaju pojma.
I onda šok! Ljudi koji su na jednom kraju Mostara galamili da ne žele kamenolom dali su najviše glasova onima koji guraju taj kamenolom. Na drugom kraju Mostara oni koji ne žele solarne elektrane umjesto pašnjaka i proplanaka iznad svojih domova, glasali su za one koji žele solarne elektrane progurati na svaki slobodan obronak oko grada pa i iznad njihovih kuća.
Oni koji ne žele vjetroelektrane oko najneiskorištenijeg jezera u Europi, glasali su za one koji se svim silama trude posaditi vjetrenjače koje će gutati naš vjetar i prosipati ga u tuže džepove.
Glasovi u zatvoru
Isto tako, oni koji proklinju kriminal daju glasove čovjeku koji je u zatvoru i koji je izmuzao javni novac a onda u izbornom stožeru neke druge stranke gledamo kako zaneseni optuženik za krađu milijuna javnog novca grli buduću gradonačelnicu jer su, eto, te i takve politike jedine ispravne i jedine mogu odgoditi tako veliku optužnicu za sljedeću godinu.
Kako drugačije tumačiti potporu stankama koje rade sve ono što ljudima radi o glavu nego totalnim ludilom, izgubljenim razumom, izbornom krađom i nezainteresiranošću za vlastiti život?
Kakav zaključak izvući nakon jablaničkih smrti i rezultata izbora osim da naš čovjek, naši ljudi, naš narod i naši narodi žele kamen oko vrata i da jedino tako, nenavikli na slobodu, znaju hodati i kukati o slobodi.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
