"Otkako je stari Travnik nastao
Takav cvijet još nije rastao
A mene dugo bilo nije…" (Seid Memić Vajta - Kad bulbuli pjevaju)
U srcu Bosne, 90 kilometara zapadno od glavnog grada Bosne i Hercegovine, nalazi se Travnik, mala čaršija sa bogatom historijom i dugom tradicijom. Ovo je moja priča.
Kako je Travnik dobio ime, još nije protumačeno, iako se odmah može pretpostaviti da ga je dobio po pašnjacima i iz korijena riječi trava. Ima mišljenja da je dobio ime po tvrđavi koja je nastala prije osmanlijske okupacije, a gdje je bio smješten činovnik koji ubire travarinu, pa je po njegovom nazivu "travnik" grad dobio ime.
Prvo pominjanje
Sam grad Travnik prvi put se spominje 1463. godine u vezi s događajima koji su doveli do propasti bosanskog kraljevstva. Prvi ga spominje Dursun-beg koji je pratio sultana Mehmeda II u njegovom pohodu na Bosnu, a koji doslovno kaže: "Idući sultan Mehmed II prema Jajcu zaustavi se u Travniku".
Prema narodnoj predaji, na mjestu gdje se sultan zaustavio da klanja danas se nalazi "Šarena Džamija" ili "Sulejmanija".
Mnogo je razloga da posjetite ovaj mali, ali historijski značajni gradić, a kroz ovaj tekst nadamo se da ćemo vas navesti da ga bar malo zavolite i što prije posjetite.
Smješten je u dolini rijeke Lašve, a okružen planinama Vlašić sa sjevera i Vilenicom sa juga.
Vezirski grad
1699. godine bosanski vezir Halil-paša Ćoso premjestio je vezirsku stolicu iz Sarajeva u Travnik te grad postaje sjedište Bosanskog pašaluka, odnosno glavni grad, sve do 1851. godine. Za to vrijeme u 90 mandata izmijenilo se 77 vezira na funkciji upravitelja Pašalukom pa je Travnik danas poznat i kao Grad vezira, odnosno Vezirski grad.
Na samom ulazu u grad, dolazeći sa istoka, dočekat će vas Stari grad. Podigao ga je bosanski kralj Tvrtko II nad Hendekom, neobičnim potokom što zimi teče, a ljeti presušuje.
Za razliku od nekih drugih, zapuštenih i neiskorištenih, travnička tvrđava je živa gotovo kao u najslavnija vremena. Proglašena je i za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Okrepljenje i odmor za dušu
Ispod srednjovjekovnog grada izvire Plava voda, turistička atrakcija koja je uvijek puna naroda, kako domaćeg tako i stranog. U bazenčićima ispod izvora nalaze se jata riba, a okolo na sve strane prodavači raznoraznih dragunlija.
Na tom mjestu smještena je i “Lutvina kafana” koja je 1887. godine ugostila austrijskog princa Rudolfa Habsburškog, koji je očaran ljepotom ambijenta poklonio zlatnik za obnovu kafane pa se često naziva i “Rudolfova kafana”.
Lutvina kafa poznata je i po tome što uz kafu dobijete i lokum i cigaru.
Ako je austrijski princ bio očaran Plavom vodom i njenim ambijentom, zasigurno ćete biti i svi vi koji se odlučite posjetiti je. Poseban ugođaj pruža u ljetnim danima kada se na njoj brojni posjetioci "kriju" od vrelina, okrepljuju i rashlađuju.
U istom dijelu grada nalazi se i Medresa uz plavu rijeku, srednja škola internatskog tipa koja odgaja i obrazuje buduće alime i mualime/vjerske učenjake.
Autorica ovih redova će s pravom reći da je ovaj dio grada najživahniji i najprivlačniji, s obzirom da se u neposrednoj blizini nalaze i Medresa i Plava voda i Tvrđava. Ovaj atraktivni dio grada predstavlja nezaobilazno mjesto svim posjetiocima, a najljepše ga je opisao naš nobelovac Ivo Andrić u djelu “Travnička hronika”.
U čast ovome velikanu u gradu Travniku djeluje Memorijalni muzej “Rodna kuća Ive Andrića” kojom se podsjeća na vrijednost njegove literarne ostavštine. Ona čuva od zaborava vrijedne dokumente i predmete i najposjećenija je ’kuća’ u gradu koja svakodnevno dočekuje turiste, kako domaće tako i strane.
Neobična džamija šarenih boja
Idući od Plave vode prema centru, u donjoj čaršiji, nalazi se Šarena džamija koju je 1757. godine podigao Ćamil Ahmed-aga pa je dugo zvana Ćamilijom. Nakon što je izgorjela, na tom mjestu Sulejman-paša Skopljak 1816. godine podiže novu džamiju, pa je narod naziva Sulejmanija. Naziv “šarena” dobila je zbog neobičnih šara biljnih motiva.
Jedna je od malobrojnih džamija sa munarom na lijevoj strani, a također i jedna od rijetkih u čijem prizemlju je smješten bezistan, a odnedavno i "Vezirov dućan", mala kafana sa tradicionalnim motivima u kojoj će vas uvijek s osmijehom dočekati i uslužiti, a koja je postala mjesto susreta kako domaćih tako i stranih turista i posjetitelja.
U samom centru čaršije nalazi se Zavičajni muzej, koji svojim sadržajem sačinjava jedan gradić unutar samog grada Travnika. Osnovan je 1950. godine. Muzej je vodeća kulturno-historijska ustanova u Travniku. Bdije nad svim kulturno-historijskim spomenicima i prirodnom baštinom na području općine Travnik. Dokaz je kako su se na ovom pitomom i plodnom tlu susreli različiti kulturni i civilizacijski tokovi, koji su za sobom ostavili tragove. U dvorištu muzeja nalazi se rijedak spomenik tehnike s kraja 19. stoljeća, slavna lokomotiva vlak „Ćiro“.
Travnik je u svijetu poznat i kao jedini grad sa dvije 20-metarske sahat kule podignute od strane travničkih vezira u 18. stoljeću, a jedini u Bosni i Hercegovini ima sunčani sat te vrste, izgrađen 1886. godine.
Obilježja grada
U Travniku su se susreli različiti kulturni i civilizacijski tokovi, ostavljajući za sobom tragove bogate kulturno-historijskom baštinom, te tako Travnik svrstali u važan turistički centar. Grad je sa najviše turbeta u BiH, Šarenom džamijom, ljekovitim “Gospinim vrilom”, Isusovačkom gimnazijom, Franjevačkim samostanom, Vezirskim konakom, Zavičajnim muzejom, parnim vozom “Ćirom”, ali i mnogim drugim jedinstvenim obilježjima.
Šetnja travničkim ulicama koje na svakom koraku pričaju kroz vrbe, endemsko cvijeće, spomenike i turbeta, dok se gradom širi miris ćevapa i nadaleko poznatog travničkog sira, uz najhladnije i najčistije kapi plave vode za okrepljenje, predstavlja odmor za dušu i tijelo i buđenje svih čula.
Za one koji vole dobro i fino pojesti, u Travniku ćete u svega nekoliko metara moći pronaći ćevabdžinice, buregdžinice, fast food, slastičarne, nargilhane, kafane… ma ima za svakog ponešto.
Travnik osim na ćevape i sir, miriše i na zimu, jer, kad se sastanu Vlašić, Lašva i Plava voda, nema sunca koje bi ovaj gradić ugrijalo.
O Travniku se priča širom svijeta
Travnik je iznjedrio ili udomio mnogobrojne priznate naučnike, umjetnike i slučajne ili namjerne putnike.
O svom gradu i danas širom svijeta govore, pišu i pjevaju Josip Pejaković, Besim Spahić, Seid Memić Vajta, ali i mnogi drugi Travničani.
Razloga za planiranje putovanja ili sasvim slučajnu posjetu gradu Travniku ima i više nego što je spomenuto, stoga travnička kapija je širom otvorena za sve one koji se žele vratiti, ali i one koji žele tek kročiti njegovim ulicama i kreirati vlastita sjećanja.
Projekt Pozitivne priče podržao je BH Telecom.
