"K'o ukleti jedrenjak u gusti modri mrak uranja kolodvor. O, dobra noć, Banja Luko. Ne, ne dolazim samo prolazim. Nismo se videli dugo" (Đorđe Balašević).
U Povelji ugarskog kralja Vladislava II Jagelovića od 6. februara 1949. godine prvi put pominje se Banja Luka pod tim nazivom, koji bi u prevodu značio Banova ravnicaa prostire se na obje strane prelijepog Vrbasa.
Po veličini dolazi odmah nakon glavnog grada BiH. Najveća je političko-teritorijalna jedinica i predstavlja politički, administrativni, finansijski, univerzitetski i kulturni centar bh. entiteta RS.
Ovaj grad nekada je bio snažan privredni centar sa razvijenom mašinskom, tekstilnom, prehrambenom, drvoprerađivačkom i elektroindustrijom. Protekla ratna zbivanja i poslijeratna društvena tranzicija uzrokovali su propadanje većine industrijskih kapaciteta i tržišta.
No, ljepota koja plijeni i duh ovog grada nikada neće iščeznuti. Grad je specifičan po mnogo čemu, a možda najviše po vjernom čuvaru grada na Vrbasu - Tvrđavi Kastel.
Tvrđava Kastel
Jedna od najstarijih historijskih građevina u Bosni i Hercegovini upravo je tvrđava Kastel. Iako niko nikad nije potvrdio rodni list ove impozantne tvrđave, vjeruje se da su je sagradili stari Rimljani.
U prošlosti Kastel je bio jako vojničko utvrđenje i štitio je kotlinu Vrbasa od neprijatelјskih naleta, prije svega sa sjevera. Tvrđava je sa svih strana opasana debelim kamenim zidovima, na kojima su podignute puškarnice i osmatračnice. U 19. vijeku izgubila je vojni značaj, a danas predstavlja omiljeno mjesto Banjalučana, ali i ostalih posjetilaca.
Tvrđava je sa svih strana opasana debelim kamenim zidovima, a u njenoj unutrašnjosti se, pored ljetne pozornice, igrališta za djecu, nalazi i nacionalni restoran.
Ono po čemu je u današnje vrijeme poznata ova impozantna građevina, svakako su koncerti koji se održavaju na tvrđavi te okupe veliki broj fanova dobre muzike, ali su tu neizostavne i razne manifestacije. Svakako je interesantan Viteški festival Kastrum, koji publiku vraća u živor srednjeg vijeka.
A za one koji ne vole buku te preferiraju vjerske objekte, ovaj grad nudi i takav sadržaj.
Džamija Ferhadija
Ferhadija, odnosno Ferhad-pašina džamija, građena je od 1579. do 1580. godine. U bici kod Siska 1575. godine Ferhad-paša je pobijedio austrijsku vojsku i ubio austrijskoj komandanta Herberta von Auersperga te zarobio njegovog sina Engelberta. Njegova majka je uspjela da skupi 30.000 dukata i kupi sinovljevu slobodu. Taj novac Ferhad-paša je iskoristio za gradnju Ferhadije.
Tokom posljednjeg rata, džamija je djelomično bila uništena eksplozivom 7. maja 1993. godine, a nakon toga i potpuno srušena. Priprema temelja za obnovu Ferhadije dovršena je do kraja 2007, a obnovljena Ferhadija identična je onoj srušenoj 1993. godine.
Saborna crkva Hrista Spasitelja
Nalazi se u centru Banje Luke, na mjestu gdje je prvobitno izgrađen Hram Svete Trojice (od 1925. do 1929. godine). Za vrijeme Drugog svjetskog rata ovaj hram je znatno oštećen, te je kasnije, po naredbi, srušen do temelja. Obnova hrama započeta je 1993. godine osveštavanjem njegovih temelja.
Hram Svete Trojice je obnovljen i svečano osveštan 2009. godine pod nazivom Saborni hram Hrista Spasitelja. Danas, ova crkva predstavlja jednu od najvećih arhitektonskih ostvarenja pravoslavnih hramova na Balkanu i izaziva divljenje kod svakog posjetioca.
Samostan Marija Zvijezda
"Marija Zvijezda nad crkvom Trapista sija već više od stoljeća. Ona je utjeha svih što je mole, za radost vječnu, za proljeća. Čovječe, prigni se pred Majkom svojom, moli i radi, radi i moli. Pa će ti zvijezda s našega neba rastjerat tmine, ublažit bol" (pjesma Marija Zvijezda).
Dok su Turci još Banjom Lukom hodili, Franc Pfaner, u drugoj polovini 19. vijeka, utemeljio je ovaj samostan. Godine 1869, grupa od sedam monaha iz njemačke opatije Mariavald došla je u Banju Luku i osnovala trapistički samostan Marija Zvijezda.
Do prije Prvog svjetskog rata, brojna trapistička zajednica (pviše od 200 monaha), uz kontemplativni život, aktivno je djelovala na kulturnom području. Trapsti su inače monaški red posvećen povučenom kontemplativnom životu prema geslu svetog Benedikta: "Moli i radi".
Poslije potresa u Banjoj Luci 1969, trapisti iz Banje Luke nastanjuju se u Franjevački samostan u Kloštar Ivaniću. Tamo ostaju do 1977. godine kada se vraćaju u svoju obnovljenu crkvu i novu samostansku kuću.
Arnaudija džamija
Arnaudiju je sagradio Hasan defterdar, ministar finansija Bosanskog pašaluka u vrijeme stolovanja Ferhad-paše, čiji je bio lični prijatelj i potpisnik njegove vakufname. Po porijeklu je bio vjerovatno Albanac, pošto narod prozva njegovu džamiju Arnaudija. Zahvaljujući kamenom tarihu iznad ulaza, saznaje se da je sagrađena 1594/1595. godine.
Izgrađena je u klasičnom osmanlijskom stilu kao i Ferhadija džamija, a svojim stilskim i tipološkim karakteristikama pripada grupi jednoprostornih džamija sa kupolom i tri kupolice. Ističe se svojim skladnim proporcijama i oblikom te masivnim kamenim turbetom. Ulaz u turbe je iz same džamije.
Arnaudija džamija je posebna i zbog toga što ima malu munaru u ogradi, akšamluk-munaricu ili ezan-tašu koja je sastavni dio cijelog kompleksa.
Tokom agresije na BiH bila je više puta skrnavljena. Arnaudija džamija zajedno sa turbetom i vitkom kamenom munarom porušena je u noći između 6. i 7. maja 1993. godine. Sedmog maja 2016. godine ponovo je otvorena banjalučka ljepotica.
Poslije šetnje svakako je na redu ručak. A po čemu bi Banja Luka drugo bila poznata nego po banjalučkom ćevapu, koji je nedavno brendiran.
Banjalučki ćevapi
Pitali Hasu da li zna po čemu se banjalučki ćevap razlikuje od travničkog i sarajevskog, a on odgovara: "Kako ne znam… Pa bolji je od oba". Neki će se gurmani nasmijati, dok će se drugi naljutiti, treći i pokrenuti rasprave..., ali jedno je sigurno, ne bi bio brendiran da nije ukusan.
Pričaju stari Banjalučani da Mujo, Parero, Bili i Maha predstavljaju najveće majstore roštilja koje je Banja Luka ikad imala.
Recept za banjalučke ćevape, odnosno tajni sastojak, svaka porodica je ljubomorno čuvala, a u Banjoj Luci i danas ostaje tajna kod pravih ćevap-majstora.
Poslije ručka dobro dođu kafa i mahalanje. Za tu varijantu najbolja je Gospodska ulica. Ili Veselina Masleše?
Gospodska ulica
Ulica Veselina Masleše, poznatija kao Gospodska ulica, nalazi se u strogom centru Banje Luke. Ova ulica predstavlja najpoznatije banjalučko šetalište i jedan je od gradskih simbola, koji privlači veliki broj posjetilaca.
Priča o ovoj ulici ide ovako: Hercegovac Tomo Radulović dobio je dozvolu da u gradu otvori prvu prodavnicu koju je podigao je 1855. godine, a drugu već nakon sedam godina.
Ovom Hercegovcu dosadilo je bilo što su mu u radnju ulazili samo seljaci i slabo šta kupovali, te je sam ispisao naziv "Gospodska ulica“ i postavio ga na svoju zgradu. Taj naziv ostao je u upotrebi do danas iako je zvaničan naziv Ul. Veselina Masleše.
Ko voli povišen adrenalin, svakako će ga prodrmati rafting na biser-vodi Banje Luke.
Vrbas - smaragdni ljepotan
Vrbas je jedina od poznatijih rijeka u našoj zemlji koja je muškog roda. Taj ljepotan nudi pregršt sadržaja, a jedan o napoznatijih svakako je rafting.
Spust niz kanjon Vrbasa proteže se od 15 do 20 km i pun je zabave, avanture te dobrog raspoloženja. Raftinzi na Vrbasu su posebna poslastica za sve Banjalučane, Bosance i Hercegovce, ali i za strane turiste.
Poznati Banjalučani
Ovaj grad rodio je i mnoga poznata imena. Među njima su Saša Lošić, Milorad Karalić, Anton Josipović, Aleksandar Džombić, Velimir Petković, Rade Unčanin, Franjo Komarica, Ognjen Vranješ,Branko Janković, Mujo Đuzel, Adem Čejvan, Maja Tatić, Srđan Puhalo, Mustafa Hajrulahović Talijan, Miodrag Živanović...
Projekt Pozitivne priče podržao je BH Telecom.
