Dok narod i narodi u Bosni i Hercegovini gledaju kako im se košarica prazni a džepovi godinama ostaju jednako puni, patriote, koje se kunu u njihovu košaricu i svoje džepove, sprdaju se s ovom zemljom.
Kako drugačije nazvati galamdžije koje žele da se svo mijenjanje svede na to da sve ostane isto jer svako mijenjanje obesmišljava njihovu borbu nego patriotima koji vole samo sebe.
Pišanje po volji naroda
Želju da Banja Luka bude bolji grad Milorad Dodik provodi tako što će poništiti volju građana koji su odabrali određene ljude da budu u gradskoj skupštini u ime njegove stranke. Dodik će se, dakle, popišati po volji naroda da bi u gradsku skupštinu stavio ljude po svojoj mjeri odnosno ljude kojima glava služi za klimanje a ne za mišljenje i kojima je sasvim normalno da ih predsjednik, bog i batina, skida i postavlja kako se njemu digne čuperak političke ideje.
To što se netko svojim radom, kupovinom glasova, nagovaranjima, pregovaranjima uspio uspeti na listi stranke i postati prepoznat od birača, Dodiku ne znači ništa. Skidanje i postavljanje ne znači ništa ni narodu ni narodima i sasvim im je svejedno tko će tamo sjesti jer će košara i džepovi biti jednako prazni.
Želju da Bosna i Hercegovina bude pravednije društvo, pod zastavom onoga koji je simbol nepravde i nebrige za posljedice, Slaven Kovačević provodi tako što se sprda sa zdravim razumom mijenjajući nacionalnosti kao žilete koji paze na pomno sređenu bradicu.
Slavenom patriotizam
Kako netko može prihvatiti njegovu borbu kao iskreno zalaganje za neku novu Bosnu i Hercegovinu – ili južnu Bosnu kako Hercegovinu zovu oni što mu kliču – kada ni sam ne zna što je?
Kako patriotizam ozbiljno shvatiti kada savjetnik Željka Komšića sam gazi ono u što se njegov šef kune, u rijetkim trenutcima kada se kune, mažući oči poluinformiranoj javnosti da želi da BiH bude protkana zavnobihovskim I a ustvari želi da bude samo njegova. A ako je napravi po svojem sprdatorskom modelu patriotizma, i bit će.
Patriote se sprdaju s narodom i narodima koji moraju u zatvore zbog sječa drva za ogrjev, dok oni svoj patriotizam pokazuju bježanjem od pravosuđa zemlje u koju se kunu u, recimo, Tursku za koju se prosipa priča da nas voli više nego što mi volimo sebe.
Nebo u zetovim rukama i patriotizam iza rešetaka
Patriotizam je i zaštita neba nad domovinom ako se ono prepusti zetu prvoga u Hrvata kao što će patriotizam biti kad se južni plinovod dadne u ruke nekom bliskom. Može opet nekoj rodbini. Patriotizam je i kad prvi u Bošnjaka kaže da je zatvor nagrada za dobar posao šaljući svoje odane ljude da budu heroji iza rešetaka ili presuđeni patrioti u vilama nedostupnim patriotskom pravosuđu.
Da se patriote sprdaju s građanima i državom govori i podatak da se šapatom objavljuju nevjerojatni iznosi novca koji se uplaćuju za zaštitu i spašavanje, a da onda svi klikću kako su gladni građani predivni jer su prikupili milijune KM pozivima na broj dok se država, koja je također objavila broj za pomoć stradalima od kiša i nebrige, srami priznati da joj nitko ne vjeruje ni kad pomoć prikuplja ni kad je pruža.
Da su uniformirane patriote pravi domoljubi ne bi pozivali volontere da čiste nego bi silna vojska onih koji u ime zaštite civila nabavljaju preskupe automobile da se mogu vikendima pentrati po ogoljenim šumama. Da su patriote, radili bi po planovima. No, patriote šute da tih planova nema.
Šute patriote i kako su im važniji džepovi koje im napune investitori i džepovi investitora od naših rijeka, jezera, šuma i planina pa se za malo patriotizma u džepu žmiri na svo nelegalno glodanje ove zemlje koje onda svoje zube pokaže ubijajući ljude na čije su glasove patrioti računali.
Šute patriote kad ubijaju djecu po bolnicama, kad ih premlaćuju oni što su im roditelji isto patrioti i što tužiteljstva miruju kada treba protresi patriotsko iskazivanje ljubavi koje se zove kriminal. Šuti se još uvijek na deset malih smrti u mostarskoj bolnici, šest smrti na mostarskom nebu, na ugašene tvornice, ponižene nastavnike koji djecu nemaju volje učiti da misle glavom nego ih tjeraju da bubaju napamet zastarjele lekcije iz patriotski obojenih udžbenika.
Šute patrioti kojima ništa nije sveto pa i majke i očeve unovčavaju globeći proračune za pokope na sve ono što patriotizam kod naroda pretvara u odmahivanje rukom i pakovanje kofera.
Njima je svejedno. Pišat će po glasačkim listićima, vršit će veću nuždu na svoju nacionalnost i na svoje obraze samo da bi se zadovoljno smješkali za okruglim stolovima u kafanama kako produžuju sami sebi minutažu u utakmici u kojoj su svi, zbog njihova patriotizma, poraženi.
Šute patrioti dok tvrde da galame za svoju državu ne znajući što je to ni tko je to njihov narod i koliko je gladan i hrane i razuma i logike. Problem je što šute i oni što gladuju i što trpe izlučevine licemjerja i borbi za jeftino dupe.
Samo skoče kad im se kaže da onaj tko ne skače mrzi Bosnu.
