Sklonost naših predaka prema ugljikohidratima možda je postojala davno prije razvoja same poljoprivrede, prema nedavnom istraživanju.
Nekad prevladavajući stereotip o drevnim civilizacijama koji se hrane mamutovim odreskom i drugim komadima mesa potaknuo je ideju o prehrani bogatoj proteinima koja je bila neophodna za razvoj čovjeka, piše CNN.
No, nedavni arheološki nalazi bacili su sumnju na široko rasprostranjeno uvjerenje da su prahistorijski ljudi jeli meso, sugerirajući da su ljudi davno razvili okus za ugljikohidrate te su pekli namirnice poput gomolja povrća i jeli drugu hranu punu škroba koja je otkrivena analizom bakterija iz zuba. Studije su otkrile da su i naši preci unosili znatne količine ugljikohidrata, unatoč uvriježenom mišljenju da su proteini bili glavni izvor energije za ljudski razvoj.
Daljnje istraživanje ovih prehrambenih preferencija otkrilo je određeni gen koji je omogućio prahistorijskim ljudima da učinkovitije probavljaju škrob, prema nedavnoj studiji objavljenoj u časopisu Science. Naučnici su pratili evoluciju gena koji ljudima omogućuje lakšu probavu škroba razlažući škrob na jednostavne šećere koje naše tijelo može koristiti za energiju. Enzim amilaza, koji proizvodi gen AMY1, pretvara složene ugljikohidrate u jednostavne šećere.
Istraživači su ispitivanjem genoma drevnih ljudi otkrili da se ovaj gen počeo replicirati i širiti mnogo prije nego što je izumljena poljoprivreda. To implicira da je sklonost naših predaka prema ugljikohidratima evoluirala prirodno u skladu s okolinom u kojoj su živjeli, a ne kao rezultat napretka kulture ili tehnologije.
Prema izvještaju CNN-a, ljudi danas imaju više kopija ovog gena, a broj varira od osobe do osobe. Međutim, genetičarima je bilo teško odrediti kako i kada se broj tih gena povećao - što se valjda dogodilo s vremenom jer je jedenje škroba vjerojatno postalo korisno za ljudsko zdravlje.
"Glavno pitanje na koje smo pokušavali odgovoriti bilo je kada se to dupliciranje dogodilo? Zato smo počeli proučavati drevne genome", rekla je prva autorica studije Feyza Yilmaz u The Jackson Laboratory u New Yorku.
"Prethodne studije pokazuju da postoji korelacija između broja kopija AMY1 i količine enzima amilaze koji se oslobađa u našoj slini. Htjeli smo razumjeti je li to pojava koja se poklopila s dolaskom poljoprivrede. To je ključno pitanje" rekla je Yilmaz.
