Postoji mjesto na obali odakle je Azamat Sarsenbayev skakao u slano, plavo-zeleno Kaspijsko more. Samo desetljeće kasnije, sada gleda na golo, kameno tlo koje se proteže prema horizontu, piše CNN.
Voda se daleko i brzo povukla iz obalnog grada Aktau u Kazahstanu, gdje je eko-aktivist živio cijeli život. “Vrlo je teško gledati ovo”, rekao je.
Više od 1600 kilometara južno, blizu iranskog grada Rasht, Khashayar Javanmardi je uznemiren. Ovdje je more zagušeno onečišćenjem.
"Više ne mogu plivati… voda se promijenila", rekao je fotograf koji je putovao južnom obalom Kaspijskog mora, dokumentirajući njegovo opadanje.
Obojica se osjećaju blisko povezanima s vodom uz koju su odrasli. Oboje su prestravljeni za njegovu budućnost.
Kaspijsko more najveće je kopneno more na planetu i najveće jezero. Njegova vijugava obala proteže se više od 6.500 kilometara, a dijeli je pet zemalja: Kazahstan, Iran, Azerbajdžan, Rusija i Turkmenistan.
Te se zemlje oslanjaju na njega zbog ribolova, poljoprivrede, turizma i pitke vode, kao i zbog željenih rezervi nafte i plina. Kaspijsko more također pomaže u regulaciji klime ove sušne regije, osiguravajući kišu i vlagu središnjoj Aziji.
Ali u nevolji je.
Izgradnja brana, prekomjerno vađenje minerala, rauda, zagađenje i, sve više, klimatska kriza uzrokovana ljudskim djelovanjem pokreću njegov pad - a neki stručnjaci strahuju da je Kaspijsko more gurnuto do tačke s koje nema povratka.
Dok klimatske promjene podižu globalnu razinu mora, druga je priča za mora i jezera bez izlaza na more kao što je Kaspijsko. Oslanjaju se na delikatnu ravnotežu između vode koja pritječe iz rijeka i padavina te napuštanja isparavanjem. Ova se ravnoteža mijenja kako se svijet zagrijava, uzrokujući smanjenje brojnih jezera.
Ljudi ne moraju gledati daleko kako bi vidjeli što bi budućnost mogla nositi. Obližnje Aralsko more, koje se proteže između Kazahstana i Uzbekistana, nekoć je bilo jedno od najvećih svjetskih jezera, ali je skoro nestalo, uništeno kombinacijom ljudskih aktivnosti i eskalacije klimatske krize.
Tokom mnogo hiljada godina, Kaspijsko more mijenjalo se između uspona i padova kako su temperature fluktuirale, a ledene ploče napredovale i povlačile se. U posljednjih nekoliko desetljeća, međutim, pad se ubrzava.
Ljudske aktivnosti igraju važnu ulogu jer zemlje grade akumulacije i brane. U Kaspijsko more ulazi 130 rijeka, iako oko 80 posto vode dolazi iz samo jedne: Volge, najduže evropske rijeke, koja vijuga središnjom i južnom Rusijom.
Rusija je izgradila 40 brana, s još 18 u razvoju, prema Valiju Kalejiju, stručnjaku za središnju Aziju i kavkaske studije sa Univerziteta u Teheranu, smanjujući protok vode koja ulazi u Kaspijsko jezero.
Ali klimatske promjene igraju sve značajniju ulogu, povećavajući stope isparavanja i potičući nestalnije padaline.
Razine Kaspijskog mora padaju od sredine 1990-ih, ali su se ubrzale od 2005., padajući za oko 1,5 metara, rekao je Matthias Prange, modelar Zemljinih sistema na Univerzitetu u Bremenu u Njemačkoj.
Kako se svijet dalje zagrijava, razine mora će "drastično pasti", rekao je Prange za CNN. Njegovo istraživanje predviđa pad od 8 do 18 metara do kraja stoljeća, ovisno o tome koliko brzo svijet smanji zagađenje fosilnim gorivima.
Druga studija sugerira da su mogući padovi do 30 metara do 2100. Čak i prema optimističnijim scenarijima globalnog zatopljenja, plići, sjeverni dio Kaspijskog mora, uglavnom oko Kazahstana, trebao bi potpuno nestati, rekla je Joy Singarayer, profesor paleoklimatologije na Unvierzitetu Reading i koautor studije.
Za zemlje Kaspijskog mora ovo je kriza. Ribolovna područja bi se smanjila, turizam bi opao, a pomorska industrija bi patila jer brodovi teško pristaju u plitke lučke gradove poput Aktaua, rekao je Kaleji sa Univerziteta u Teheranu.
Bilo bi i geopolitičkih posljedica. Pet zemalja koje se natječu za sve manje resurse moglo bi kulminirati "u utrci za vađenje više vode", rekao je Singarayer. Također bi moglo izazvati nove sukobe oko rezervi nafte i plina, ako pomicanje obala natjera zemlje na nove zahtjeve.
Situacija je već katastrofalna za jedinstveni životinjski svijet Kaspijskog mora. Dom je stotinama vrsta, uključujući ugroženu divlju jesetru, izvor 90% svjetskog kavijara.
More je bilo bez izlaza na more najmanje 2 miliona godina, a njegova ekstremna izoliranost rezultirala je "pojavom bizarnih stvorenja poput vrlo čudnih školjki", rekao je Wesslingh za CNN.
Ali povlačenje vode smanjuje razinu kisika u njezinim dubinama, što bi "moglo izbrisati preostale preživjele milione godina evolucije", rekao je za CNN. To je "ogromna kriza za koju gotovo niko ne zna".
Kriza je i za kaspijsku tuljanicu, ugroženog morskog sisavca kojeg nema nigdje drugdje na Zemlji. Mjesta njihova mladunčad u plićem sjeveroistočnom Kaspijskom jezeru mijenjaju se i nestaju, dok se životinje također bore protiv zagađenja i pretjeranog izlova.
Istraživanja iz zraka pokazuju veliko smanjenje broja tuljana, rekla je Assel Baimukanova, istraživačica na Institutu za hidrobiologiju i ekologiju u Kazahstanu.
Naučnici su 2009. izbrojali 25.000 na jednom mjestu izvlačenja na otočju Durnev u sjeveroistočnom Kaspijskom jezeru. "Do proljeća 2020. nismo primijetili niti jednu jedinku", rekla je za CNN.
Malo je lakih rješenja za ovu krizu. Kaspijsko more nalazi se u regiji koja je doživjela dosta političke nestabilnosti, a dijeli je pet zemalja, od kojih će svaka doživjeti svoj pad na različite načine.
Niti jedna država nije kriva, ali ako ne poduzmu kolektivnu akciju, moglo bi se ponoviti katastrofa na Aralskom jezeru, rekao je Kaleji. Nema garancije da će se Caspian "vratiti u prirodni i normalni ciklus", dodao je.
Rastuća zabrinutost za sudbinu Kaspijskog mora dolazi u vrijeme pojačanog nadzora nad regijom.
Sljedećeg mjeseca globalni čelnici okupit će se u glavnom gradu Bakuu na COP29, godišnjem summitu Ujedinjenih naroda o klimi, gdje će raspravljati o klimatskim mjerama u sjeni naftnih platformi razasutih po ovom dijelu Kaspijskog jezera.
U augustu je predsjednik zemlje Ilham Aliyev rekao da je smanjenje Kaspijskog mora " katastrofalno" i da postaje ekološka katastrofa - ali u isto vrijeme zemlja planira proširiti vlastitu proizvodnju fosilnih goriva koja ga pokreću.
U Kazahstanu, Sarsenbayev pokušava skrenuti pažnju na stanje Kaspijskog mora prekrasnim, sveobuhvatnim snimkama koje objavljuje na Instagramu.
Ako se klimatska kriza i prekomjerno crpljenje vode nastave nesmanjenim intenzitetom, on se boji da bi "Kaspijsko more moglo doživjeti sudbinu Aralskog jezera".
U Iranu, Javanmardi nastavlja fotografirati kaspijsku obalu, dokumentirajući zagađenu vodu, smežurane obale i isušena morska dna, kao i otkrivajući ljepotu koja još uvijek postoji i veze koje ljudi imaju s morem.
Želi da se ljudi probude za ono što nestaje.
“Ovo je najveće jezero na svijetu” rekao je, “svi bi ga ljudi trebali smatrati nečim važnim.”
