Kada je Isaac Newton 1687. godine upisao na pergament svoje danas poznate zakone kretanja, mogao se samo nadati da ćemo o njima raspravljati tri stoljeća kasnije.
Pišući na latinskom, Newton je skicirao tri univerzalna načela koja opisuju kako se upravlja kretanjem objekata u našem svemiru, koja su prevođena, transkribirana, raspravljana i raspravljana nadugo, piše Science Alert.
Ali prema filozofu jezika i matematike, možda smo cijelo vrijeme malo pogrešno tumačili Newtonov precizni tekst njegovog prvog zakona kretanja.
Filozof Daniel Hoek s Virginia Tech-a želio je "ispraviti stvar" nakon što je otkrio ono što on opisuje kao "nespretan i pogrešan prijevod" u izvornom engleskom prijevodu Newtonovih Latinskih načela iz 1729. godine.
Na temelju ovog prijevoda, bezbrojni akademici i učitelji su od tada tumačili prvi Newtonov zakon inercije tako da znači da će se objekt nastaviti kretati pravolinijiski ili ostati u stanju mirovanja osim ako vanjska sila ne intervenira.
To je opis koji dobro funkcionira dok ne shvatite da vanjske sile neprestano djeluju, nešto što bi Newton sigurno uzeo u obzir u svom tekstu.
Pregledavajući arhive, Hoek je shvatio da je ovo uobičajeno parafraziranje sadržavalo pogrešno tumačenje koje je prolazilo ispod radara sve do 1999. godine, kada su dva naučnika uhvatila prijevod jedne latinske riječi koja je bila previđena: quatenus, što znači "ukoliko", ne osim ako.
Za Hoeka, ovo čini razliku. Umjesto da opisuje kako objekt održava svoj zamah ako na njega ne djeluju nikakve sile, Hoek kaže da novo čitanje pokazuje da je Newton mislio da je svaka promjena u zamahu tijela – svaki trzaj, pad, zaokret i nalet – posljedica vanjskih sila.
"Vraćajući tu jednu zaboravljenu riječ [utoliko] natrag na mjesto, [ti naučnici] vratili su jednom od temeljnih principa fizike njegov izvorni sjaj", objasnio je Hoek u postu na blogu koji opisuje svoja otkrića, akademski objavljena u istraživačkom radu iz 2022 .
Međutim, ta toliko važna ispravka nikada nije zaživjela. Čak bi se i sada moglo boriti da dobije snagu protiv težine stoljeća ponavljanja.
"Neki smatraju moje čitanje previše divljim i nekonvencionalnim da bi ga shvatili ozbiljno", primjećuje Hoek. "Drugi misle da je to tako očito ispravno da jedva vrijedi raspravljati."
Obični ljudi mogli bi se složiti da zvuči kao semantika. A Hoek priznaje da reinterpretacija nije i neće promijeniti fiziku. Ali pažljivo proučavanje Newtonovih vlastitih spisa razjašnjava što je pionir matematičar mislio u to vrijeme.
"Mnogo je tinte proliveno oko pitanja čemu zapravo služi zakon inercije", objašnjava Hoek, koji je kao student bio zbunjen time što je Newton mislio.
Ako uzmemo prevladavajući prijevod, prema objektima koji putuju u ravnim linijama sve dok ih sila ne prisili drugačije, onda se postavlja pitanje: zašto bi Newton napisao zakon o tijelima slobodnim od vanjskih sila kada takve stvari ne postoje u našem Svemiru; kada su gravitacija i trenje uvijek prisutni?
"Cijela poanta prvog zakona je zaključiti postojanje sile", rekao je George Smith, filozof sa Univerziteta Tufts i stručnjak za Newtonova djela, novinarki Stephanie Pappas za Scientific American.
Zapravo, Newton je dao tri konkretna primjera kako bi ilustrirao svoj prvi zakon kretanja: najpronicljiviji je, prema Hoeku, vrh koji se vrti – koji, kao što znamo, usporava u stežućoj spirali zbog trenja zraka.
"Dajući ovaj primjer", piše Hoek, "Newton nam eksplicitno pokazuje kako se Prvi zakon, kako ga on razumije, primjenjuje na ubrzavajuća tijela koja su podložna silama - to jest, primjenjuje se na tijela u stvarnom svijetu."
Hoek kaže da ovo revidirano tumačenje donosi jednu od Newtonovih najtemeljnijih ideja koja je u to vrijeme bila krajnje revolucionarna. To jest, svim planetima, zvijezdama i drugim nebeskim tijelima vladaju isti fizikalni zakoni kao i objektima na Zemlji.
"Svakom promjenom brzine i svakim nagibom u smjeru", razmišljao je Hoek - od rojeva atoma do vrtložnih galaksija - "upravlja prvi Newtonov zakon."
Čini da se svi ponovno osjećamo povezanima s najudaljenijim krajevima svemira.
