Ogromni grad Maja otkriven je stoljećima nakon što je nestao pod krošnjama džungle u Meksiku.
Arheolozi su pronašli piramide, sportske terene, nasipe koji povezuju četvrti i amfiteatre u jugoistočnoj državi Campeche.
Otkrili su skriveni kompleks - koji su nazvali Valeriana - pomoću Lidara, vrste laserskog snimanja koje mapira strukture zakopane pod vegetacijom.
Vjeruju da je po gustoći druga, odmah iza Calakmula, za koji se smatra da je najveće nalazište Maja u drevnoj Latinskoj Americi.
Tim je otkrio ukupno tri lokacije, koje su veličine glavnog grada Škotske Edinburgha, "slučajno" kada je jedan arheolog pregledavao podatke na internetu, piše BBC.
"Bio sam na otprilike stranici 16 Google pretraživanja i pronašao lasersko istraživanje koje je napravila meksička organizacija za praćenje okoliša", objašnjava Luke Auld-Thomas, doktorand na Sveučilištu Tulane u SAD-u.
Bilo je to istraživanje Lidarom, tehnikom daljinskog očitavanja koja ispaljuje hiljade laserskih impulsa iz aviona i mapira objekte ispod koristeći vrijeme potrebno signalu da se vrati.
Ali kada je gospodin Auld-Thomas obradio podatke metodama koje koriste arheolozi, vidio je ono što je drugima promaklo - ogroman drevni grad koji je možda bio dom 30-50.000 ljudi na svom vrhuncu od 750. do 850. godine.
To je više od broja ljudi koji danas žive u regiji, kažu istraživači.
Gospodin Auld-Thomas i njegovi kolege nazvali su grad Valeriana po obližnjoj laguni.
Ovo otkriće pomaže promijeniti ideju zapadnjačkog razmišljanja da su tropski krajevi bili mjesto gdje su "civilizacije otišle umrijeti", kaže profesor Marcello Canuto, koautor istraživanja.
Umjesto toga, ovaj dio svijeta bio je dom bogatih i složenih kultura, objašnjava.
Ne možemo biti sigurni što je dovelo do propasti i konačnog napuštanja grada, ali arheolozi kažu da su klimatske promjene bile glavni faktor.
Valeriana ima "obilježje glavnog grada" i bila je druga po gustoći zgrada nakon spektakularnog mjesta Calakmul, udaljenog oko 100 km.
"Skriveno je naočigled", kažu arheolozi, jer je udaljeno samo 15 minuta pješačenja od glavne ceste u blizini Xpujila gdje danas uglavnom žive Maje.
Ne postoje poznate slike izgubljenog grada jer "niko nikada nije bio ondje", kažu istraživači, iako su lokalni ljudi možda sumnjali da ispod humaka zemlje postoje ruševine.
Grad, koji je bio oko 16,6 kvadratnih kilometara, imao je dva glavna središta s velikim zgradama udaljenim oko 2 km,, povezanih gustim kućama i nasipima.
Ima dva trga s hramskim piramidama, gdje bi se ljudi Maya klanjali, skrivali blago poput maski od žada i pokapali svoje mrtve.
Imao je i teren na kojem su ljudi igrali drevnu igru loptom.
Postojali su i dokazi o rezervoaru, koji su ukazivali na to da su ljudi koristili krajolik za preživljavanje velike populacije.
Sveukupno su g. Auld-Thomas i prof. Canuto istražili tri različita mjesta u džungli. Pronašli su 6764 zgrade različitih veličina.
Profesorica Elizabeth Graham sa Sveučilišta u Londonu, koja nije bila uključena u istraživanje, kaže da ono podupire tvrdnje da su Maje živjele u složenim gradovima ili mjestima, a ne u izoliranim selima.
“Radi se o tome da je krajolik definitivno naseljen – odnosno naseljen u prošlosti – a ne, kako se golim okom čini, nenaseljen ili 'divlji'”, kaže ona.
Istraživanje sugerira da kada su civilizacije Maya propale od 800. godine poslije Krista, to je djelomično bilo zato što su bile tako gusto naseljene i nisu mogle preživjeti klimatske probleme.
"To sugerira da je krajolik bio potpuno pun ljudi na početku sušnih uvjeta i da mu nije preostalo mnogo fleksibilnosti. I tako se možda cijeli sustav zapravo raspao kako su se ljudi selili dalje", kaže gospodin Auld-Thomas .
Ratovanje i osvajanje regije od strane španskih osvajača u 16. stoljeću također su pridonijeli iskorijenjivanju gradskih država Maja.
Moglo bi se pronaći još puno gradova
Lidar tehnologija je revolucionirala način na koji arheolozi istražuju područja prekrivena vegetacijom, poput Tropa, otvarajući svijet izgubljenih civilizacija, objašnjava prof. Canuto.
U prvim godinama njegove karijere, istraživanja su rađena nogom i rukom, koristeći jednostavne instrumente za provjeru tla centimetar po centimetar.
Ali u desetljeću otkako je Lidar korišten u srednjoameričkoj regiji, kaže da je mapirano oko 10 puta više područja nego što su arheolozi uspjeli u otprilike jedno stoljeće rada.
Gospodin Auld-Thomas kaže da njegov rad sugerira da postoje mnoga nalazišta o kojima arheolozi nemaju pojma.
Zapravo, toliko je mjesta pronađeno da se istraživači ne mogu nadati da će ih sve iskopati.
"Moram otići u Valerianu u jednom trenutku. Tako je blizu ceste, kako ne bi? Ali ne mogu reći da ćemo tamo napraviti projekt", kaže gospodin Auld-Thomas.
"Jedna od loših strana otkrivanja mnoštva novih gradova Maya u eri Lidara jest to što ih ima više nego što se možemo nadati da ćemo proučiti", dodaje.
Istraživanje je objavljeno u akademskom časopisu Antiquity.
