na današnji dan

Grmljavina u džungli: Najveći bokserski meč svih vremena ima mračnu stranu o kojoj niko ne želi govoriti

Prije tačno 50 godina, 30. oktobra 1974., održala se vjerojatno najveća bokserska priredba svih vremena. Muhammad Ali, nakon što je tri godine ranije izgubio u 'Borbi stoljeća' protiv tadašnjeg svjetskog prvaka od Smokin' Joea Fraziera, ponovno je dobio priliku napasti toliko željenu titulu. Protivnik mu je ovaj puta bio sedam godina mlađi i u 40 dotadašnjih borbi neporaženi Big George Foreman u meču prozvanom The Rumble in the Jungle.

Ali je slavio nokautom u osmoj rundi i tako postao tek drugi teškaš u historiji koji je dvaput osvajao svjetsku titulu. Njegova pobjeda za mnoge je stigla kao šok jer Foreman je u svojih prijašnjih 40 mečeva izašao kao pobjednik, a protivnike je nokautirao 37 puta. Čak je i dotad neporaženog prvaka Fraziera nokautirao već u drugoj rundi i zapanjio svijet svojom zastrašujućom udaračkom snagom. Alija s druge strane ne treba previše predstavljati, vjerojatno najagilniji i tehnički savršeni teškaš u historiji i potpuna suprotnost Foremanu. Bila je to borba između plesača i razarača, tehnika portiv surove životinjske snage, meč između nezaustavljive sile i nekad velike zvijezde, a sad već starog boksera.

Kladionice Aliju nisu dale gotovo nikakve šanse, Foreman je bio favorit omjerom 4:1 i za mnoge pitanje je bilo samo kada će Ali pasti, a 60 hiljada ljudi u Kinshashi u Zairu, danas Demokratskoj Republici Kongo, zapljeskati i dalje neporaženom svjetskom prvaku Foremanu. Sigurno se sada pitate zašto se priredba takvih razmjera i važnosti uopće održala tamo, a ne primjerice u Madison Square Gardenu ili nekoj drugoj ogromnoj američkoj areni.

Za sve je zaslužan nepoznati računovođa čija je jedina poveznica s boksom bila promocija egzibicijskog meča u dobrotvorne svrhe nekoliko godina ranije, imenom i prezimenom, Don King. Čovjek je Aliju i Foremanu dao nemoguće obećanje koje je odlučio ispuniti - 5 miliona dolara i jednome i drugome, ako pristanu na meč. Sad je imao svoje borce, samo je trebao način kako će ih platiti jer King novca nije imao. Tu na scenu stupa diktator Zaira Mobutu Sese Seko. Pristao je finansirati cijelu priredbu i platiti Alija i Foremana u nadi da će sportski događaj svjetskih razmjera donijeti slavu njegovoj mladoj afričkoj državi. Uspjeh mu je bio polovičan - nije uspio prodati ni 50 skupocjenih sjedala rezerviranih za bogate strance, a sve ostale pokupovao je njegov siromašni narod, ali zato uzeo oko 100 miliona dolara od prodaje tv prava, a po nekim procjenama, borbu je uživo gledalo oko milijardu ljudi. Uoči meča održan je i trodnevni glazbeni festival na kojem su nastupale zvijezde B.B.King, James Brown i Miriam Makeba. Zanimljivo je kako je ime borbi dao sam Ali. King je meč između dva crnca htio promovirao pod nazivom 'Povratak u Afriku', sam meč prvotno je trebao nositi naziv 'Od ropstva do prvenstva' (From Slave ship to Championship), što je Mobutu odbio, piše Net.hr.

Sam meč započeo je oko 4 ujutro po zairskom vremenu samo kako bi se na američkim televizijama uživo vrtio u prime-timeu, od osam sati navečer. Ali je meču pristupio očekivano, naslonio se na užad i oslanjao se na svoju brzinu i okretnost kako bi izbjegao Foremanove bombe i pričekao da se prvak umori iako je u početku zadao par udaraca iz blizine kako bi iznenadio Foremana. Primio je dosta štete od Foremanovih udaraca, ali već se u petoj rundi vidjelo kako se Foreman umara, a u osmoj Ali je prepoznao svoju priliku i brzom kombinacijom udaraca srušio Foremana. Tu je borbi bio kraj, neporaženi i nezuastavljivi George Foreman bio je nokautiran na iznenađenje mnogih, ali na oduševljenje svih prisutnih na 'Stadionu 25. Svibnja' u Kinshasi. Foreman se kasnije triput žalio da je meč bio namješten. Pokušao se prvo izvući na užad koju je, po njemu, Alijev trener olabavio nekoliko dana prije, zatim i na vodu koja mu je dana između rundi, a koja je, kako je on govorio, bila drogirana i zbog nje mu se vrtilo. Treći argument bio mu je kako je sudac prebrzo brojio i kako on sam nije bio na podu 10 sekundi, što je kasnije opovrgnuo pregled snimki meča.

Ali je tako po drugi puta osvojio naslov svjetskog prvaka u zemlji koja je u proteklih pet tjedana,koliko je proveo tamo, potpuno poludjela za njim. Praktički se nije mogao kretati ulicama Kinshase bez pratnje desetina, ako ne i stotina, obožavatelja. Zair se potpuno zaljubio u njega, a najčešće riječi koje su se čule u Kinshasi tih dana bile su "Ali, boma ye" u prijevodu - "Ali, ubij ga".

Borba je postala toliko legendarna da je 1996. snimljen i Oskarom nagrađeni dokumentarni film When we were Kings, a nagradu su preuzeli sami akteri meča. Upravo je Foreman bio taj koji je bolesnom Aliju pomogao popeti se na pozornicu.

No, iako je događaj danas slavljen kao veliki historiji trenutak, činjenica je da nije sve bilo baš tako idealno kako se prikazivalo medijski.

Kako je i poznato, Muhammad Ali se nije ustručavao kada je trebalo izraziti političke i druge stavove. Titula mu je oduzeta jer je odbio sudjelovati u Ratu u Vijetnamu, a priključio se crnačkom pokretu Nacija Islama koju je predvodio Elijah Muhammad (pokret danas vodi Louis Farrakhan) te je prešao na Islam promijenivši pritom ime u Muhammad Ali (rođen je kao Cassius Marcellus Clay Jr).

Definirati Alijeve političke stavove kroz život nije jednostavno - u jednom vremenu su bili progresivni, u drugom konzervativni, a ponekad i oportunistički.

Naime, njegov domaćin te slavne noći bio je zairski diktator Mobutu Sese Seko, naročito okrutan diktator. U saradnji sa Zapadnim silama Mobutu je dao ubiti Patricea Lumumbu, prvog premijera Konga koji je postao neovisna država 1964. Lumumba je bio čovjek koji se zalagao za istinsku neovisnost njegove zemlje te je želio nacionalizirati prirodne resurse (Kongo je danas jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, no da je pravde bila bi jedna od najbogatijih zbog ogromne količine prirodnih resursa koje posjeduje - no, danas kao i tada, zemlju eksploatiraju bivše kolonijalne sile).

Patrice Lumumba (u sredini), prvi lider tek oslobođenog Konga - nakon što je odlučio da će nacionalizirati prirodne resurse, Zapadne sile predvođene SAD-om, poduprle su tadašnjeg šefa vojske po imenu Mobutu Sese Seko koji ga je srušio i dao pogubiti 1961. Okrutni diktator Mobutu vladat će kasnije Kongom sve do 1997. godine.

SAD, Britanija i bivši okrutni kolonizator Konga, Belgija, bile su u panici kada je Lumumba najavio da će nacionalizirati prirodne resurse. Mobutu (tada šef vojske Konga) je bio njihov čovjek - dali su mu snažnu potporu i ovaj je srušio Lumumbu s vlasti te ga dao pogubiti 1961. godine - od onda pa sve do svibnja 1997. Mobutu će diktatorski vladati Kongom, zemljom čije ime je 1971. promijenio u Zair, sve do svibnja 1997. godine kada ga je s vlasti srušio Laurent-Désiré Kabila (Mobutu je umro tri mjeseca kasnije u Maroku od raka).

Iako je Mobutu tvrdio kako želi zemlji vratiti afričku autentičnost (tzv. authenticité politika), odbacujući utjecaj sa Zapada, nije jasno zašto je zemlji dao ime Zair što je bio kolonijalni naziv. No, ime države će ostati Zair sve do 1997. kada se mijenja u DR Kongo.

Mobutu Sese Seko i nizozemski princ Bernhard 1973. u Zairu

Mobutu je bio žestoki anti-komunist i kao takav idealan diktator za Zapadne sile koje su ga podržavale čak unatoč velikim progonima koje je on provodio u zemlji. Bio je jedan od rijetkih afričkih lidera koji nisu priznali marksističku vlast u Angoli - oštro je kritizirao SSSR (Moskva je jedini važniji glavni grad na svijetu kojeg nije posjetio za vrijeme svoje dugogodišnje vladavine).

Meč u Kinshasi nije bio samo jedan od najpoznatijih sportskih događaja 20. stoljeća, bio je također i u službi promocije jednog brutalnog režima. Činjenica da Muhammad Ali nije ništa rekao o tome iznenadilo je mnoge tadašnje poznavatelje prilika u Africi. No, to ne čudi previše kada se tadašnja politička klima uzme u kontekst - naime, Mobutu je bio majstor retorike i propagande. Sebe je crnačkom stanovništvu u SAD-u prikazivao kao velikog borca za Afriku, za crnački narod uopće. Ali je očigledno, kao i mnogi, pokleknuo toj propagandi.