Ako vaš auto ima putni računar sigurno ste primijetili da prilikom vožnje nizbrdo bez gasa i u brzini, bez obzira radi li se o ručnom ili automatskom mjenjaču, vaš putni računar pokazuje potrošnju od 0,0 l/100 kilometara. Pokušate li isto dok je mjenjač u neutralnom položaju, računar će najednom pokazati određenu, malu potrošnju goriva. Jasno, mnogi počinju sumnjati je li ona prva situacija doista moguća. Na nizbrdici obrtomjer pokazuje 3000 okretaja, motor buči, ali potrošnja je i dalje nula. Je li stvarno istina? Kako je moguće da je auto ekonomičniji dok se motor napreže prilikom kočenja, nego kada mirno i tiho radi u leru?
Šteta što vozač tokom vožnje nema priliku izaći van i vidjeti dimi li se iz ispušne cijevi. Kad bi to mogao, ne bi sumnjao jer automobil i prilikom kočenja i dalje radi i troši benzin. Ali zašto onda računar pokazuje nulu? Zapravo, u načinu kočenja motorom, parametri opskrbe gorivom su bliski onima u praznom hodu. Stvarna potrošnja će varirati otprilike u rasponu od 0,5-1 litara na sat, ovisno o dizajnu motora i potrošnji perifernih uređaja kao što su klima uređaj, audio sistem, grijanje, vakuumska pumpa i drugi uređaji koji zahtijevaju barem nešto energije. I premda je za osiguranje te rezerve u svakom slučaju potrebna neka vrsta potrošnje goriva, računar je smatra toliko beznačajnom da je ne treba pokazivati vozaču. Dakle, u režimu kočenja motorom nema nulte potrošnje. Zapravo je uvijek ima, te je ona vrlo blizu potrošnje u leru.
U svakom slučaju, nećete moći osjetno uštedjeti prebacivanjem u neutralni stepen prijenosa ili, obrnuto, usporavanjem uz pomoć motora. Dakle, ostavimo pitanje uštede po strani i prijeđimo na drugi aspekt - sigurnost.
Vožnja u praznom hodu ili s pritisnutim kvačilom je vožnja nekontroliranog vozila. Mnogi zaboravljaju da je motor jednako neophodan za upravljanje automobilom kao i volan, a u praznom hodu te kontrole motora jednostavno nema. To je opasno. U slučaju automobila sa stražnjim pogonom, kočenje motorom omogućuje vam da izbjegnete proklizavanje stražnje osovine i pomaže vam da prođete kroz zavoj kako ste to namjerili i navikli. Pri prednjem pogonu kočenje motorom stabilizira prednji dio automobila, a ako je auto "u leru" to je nemoguće.
Također, na dugim nizbrdicama kočenje motorom omogućuje izbjegavanje pregrijavanja kočnica, a ako je kočiona tekućina prestara, može spriječiti i njeno ključanje. Voziti nizbrdo u planini u praznom hodu i usporavati auto samo kočnicama je, blago rečeno, riskantno. Ako se kočnice pregriju one će otkazati. Navika vožnje nizbrdo u praznom hodu ili u previsokom stepenu prijenosa jedna je od loših navika koje se morate riješiti.
Iako u modu kočenja motorom stvarna potrošnja goriva nije ravna nuli, ne treba misliti da će pri tri hiljade obrtaja motor usisati više goriva nego da radi u praznom hodu. U tom slučaju točkovi i njihova brzina vrtnje zaslužni su za visoke okretaje motora, a ne gorivo koje dolazi u cilindre. Stoga su stvarne potrošnje goriva u oba slučaja u stvarnosti uvijek približno jednake, no zbog sigurnosnih razloga uvijek uvijek biste trebali odabrati kočenje motorom.
