Neprepoznati heroj zdravlja može biti od ključne važnosti za održavanje vitke linije. Vlakna su dio biljaka koji se ne može probaviti u našem tankom crijevu pa odlaze u debelo crijevo, u kojem pomažu mnogim korisnim biološkim procesima. To uključuje i sam proces mršanja, ali i pomaganje u prevenciji stanja koja dovode do debljanja. Vlakna se dijele na dvije glavne grupe, topiva i netopiva, a obje vrste mogu pomoći u mršanju, ali na različite načine. Netopiva vlakna su neprobavljivi biljni dijelovi koje ne možemo apsorbirati, poput kore i kožice voća i povrća, a prisutna su u većini cjelovitih namirnica. Konzumacija tih vlakana prirodno usporava probavu te ekstrakciju glukoze, a samim time i energije, čini mnogo postupnijom i polaganijom. To, u konačnici, pomaže u sprečavanju napadaja gladi. Oko 25 grama je minimalna potrebna količina da bi organizam mogao osjetiti sve njihove pozitivne učinke: od prevencije tumora debelog crijeva do prevencije tumora jetre, što je pokazalo istraživanje objavljeno u stručnoj publikaciji Annals of Oncology.
Nedavna istraživanja također su pokazala da su osobe na dijeti koje su u prehrani imale visok udio vlakana imale veći gubitak kilograma od onih koji nisu posezali za namirnicama bogatim vlaknima. Jedno tromjesečno istraživanje, u koje je bilo uključeno 43 ispitanika, otkrilo je da je 27 ispitanika koji su bili na prehrani bogatoj vlaknima izgubilo više kilograma nego ispitanici iz kontrolne grupe, uprkos činjenici da je njihov ukupni dnevni kalorijski unos bio sličan.
Postepen unos
Što se tiče topivih vlakna, koja su uobičajeno prisutna u namirnicama poput zobi, ona su također povezana s mršanjem. Za razliku od netopivih vlakana, ova su vlakna probavljiva te u crijevima tvore želatinastu masu zahvaljujući sposobnosti privlačenja vode. To, osim što održava stolicu mekanom, donosi i niz zdravstvenih dobrobiti zahvaljujući tome što ta vlakna predstavljaju hranu za bakterije. Jedna od zdravstvenih dobrobiti je i to što pospješuju lučenje leptina, hormona sitosti, kao i glukagonu sličnog peptida – 1 koji suprimira apetit (GLP-1). GLP-1 djeluje na sličan način kao semaglutid, aktivni sastojak u lijekovima za dijabetes, poput Ozempica. Zob, ali i riža i gljive bogat su izvor topivih vlakana koja se nazivaju beta glukan. Istraživanje provedeno na glodavcima je pokazalo da su se životinje koje su dobivale suplement s beta-glukanom manje debljale i imale su zdravije nivoe šećera u krvi. Voće i povrće, kao i cjeloviti ugljikohidrati, poput smeđe riže, dobri su izvori vlakana, ali postoje i suplementi kojima možete povećati unos vlakana. Oni često sadrže psyllium koji se sastoji od ljuskica istoimene biljke i koji je izvor i topivih i netopivih vlakana. Korištenje psylliuma kao „prirodnog Ozempica” postalo je viralno na društvenim mrežama ove godine nakon što je američki ljekar dr. Enaka Yembe psyllium opisao kao verziju Ozempica za siromašne.
Neka su istraživanja pokazala da psyllium može pomoći u mršanju, iako stručnjaci upozoravaju da to nije nikakav čudotvorni lijek samo po sebi, jer ljudi koji ga uzimaju kako bi smršali i dalje trebaju biti na dijeti. Uprkos brojnim dobrobitima vlakana, koje uključuju smanjenje rizika za razne bolesti, poput dijabetesa, srčanih bolesti, raka i Alzheimerove bolesti, većina ljudi zapravo ne uzima dovoljno vlakana u svakodnevnoj prehrani. Ipak, važno je imati na umu da ne valja ni pretjerati s unosom vlakana jer preveliki unos za posljedicu može imati nadutost. Kad neko kaže da ga boli trbuh od vlakana, to je najčešće zato što ih unosi previše prebrzo. Crijevima je potrebno vrijeme da se naviknu na povećan unos vlakana, upozoravaju stručnjaci, a to znači da količinu vlakna u svojoj prehrani trebate povećavati postupno.
