Napokon znamo što je donijelo svjetlo u mračnu i bezobličnu prazninu ranog Svemira.
Prema podacima sa svemirskih teleskopa Hubble i James Webb, izvori slobodno letećih fotona u ranoj kozmičkoj zori bile su male patuljaste galaksije koje su planule i oživjele, čisteći maglu od mutnog vodika koja je ispunjavala međugalaktički prostor. Novi rad o istraživanju objavljen je u februaru.
"Ovo otkriće otkriva ključnu ulogu koju su imale ultra-slabe galaksije u ranoj evoluciji svemira", rekla je astrofizičarka Iryna Chemerynska s Instituta d'Astrophysique de Paris.
"Oni proizvode ionizirajuće fotone koji pretvaraju neutralni vodik u ioniziranu plazmu tijekom kozmičke reionizacije. To naglašava važnost razumijevanja galaksija male mase u oblikovanju historije svemira."
Na početku Svemira, nekoliko minuta nakon Velikog praska, svemir je bio ispunjen vrućom, gustom maglom ionizirane plazme. Ono malo svjetla što je bilo ne bi probilo ovu maglu; fotoni bi se jednostavno raspršili sa slobodnih elektrona koji lebde okolo, učinkovito čineći svemir tamnim.
Kako se svemir hladio, nakon otprilike 300.000 godina, protoni i elektroni počeli su se spajati i tvoriti neutralni plin vodik (i nešto malo helija).
Većina valnih dužina svjetlosti mogla je prodrijeti kroz ovaj neutralni medij, ali bilo je vrlo malo izvora svjetlosti koji bi je proizveli. Ali iz ovog vodika i helija rođene su prve zvijezde.
Te prve zvijezde isporučivale su zračenje koje je bilo dovoljno jako da odvoji elektrone od njihovih jezgri i reionizira plin. Do ove tačke, međutim, svemir se toliko proširio da je plin bio difuzan i nije mogao spriječiti svjetlost da isijava.
Otprilike 1 milijardu godina nakon Velikog praska, kraja razdoblja poznatog kao kozmička zora, Svemir je u potpunosti reioniziran. Ta-da! Svjetla su bila upaljena.
