Srđan Milivojević jedan je od vodećih opozicionara u Srbiji.
Ovaj poslanik Demokratske stranke u Skupštini Srbije, s višedecenijskim stažom u političkoj borbi za pravdu, istinu i slobodu kaže za Raport da ne gubi snagu.
I uvjeren je da će se u Srbiji stanje promijeniti nabolje.
"Nikada ne gubim nadu, jer imam bogato iskustvo u borbi protiv jednog mnogo opakijeg i goreg režima, a to je režim Slobodana Miloševića.
Ja sam u to vrijeme stekao nepokolebljivu vjeru da svakoj sili i nepravdi dođe kraj i da pravda i istina i slobodarske ideje i slobodarske težnje uvijek pobijede", kaže Milivojević na početku razgovora za Raport.
Nema većinsku podršku
Ipak, kako komentirate to što Vučićeva politika i dalje ima većinsku podršku u Srbiji?
Ne, njegova politika nema većinsku podršku u Srbiji. Aleksandar Vučić vlada samo i isključivo zahvaljujujući krađi izbora i izbornim manipulacijama.
Dio birača je zaveden propagandom, jer mi nemamo nepristrane i objektivne medije koji imaju nacionalnu frekvenciju, i uskraćeni su za objektivno i nepristrasno informisanje.
Kada to udružite s jednim mafijaškim načinom vladavine, očigledno je da Aleksandar Vučić nema većinu.
Naprotiv, njegova politika uživa manjinu, ali se većina nadomješćuje izbornom krađom. Naposljetku, ni Slobodan Milošević nije imao većinsku podršku u Srbiji za ono što je radio. On je imao veliku podršku za razliku od Vučića, ali ne većinsku koju je također nadomješćavao izbornom krađom.
Mogu li tragedija u Novom Sadu, kao i reakcija javnosti, potom protesti... načeti Vučićev režim?
Protesti služe prije svega da se iskaže stav ljudi koji se ne slažu s ovim. Ni Slobodana Miloševića nismo srušili na protestima, a bilo je mogo većih, neuporedivo većih.
Slobodana Miloševića smo pobijedili kad mu je istekao rok upotrebe. Velika prednost Vučića u odnosu na Miloševića je to što on svijetu još uvijek isporučuje ono što svijet od njega traži, očekuje i zahtijeva.
Pri tome, Vučić sa svijetom pregovara po principu "moj posljednji uslov - pristajem na sve".
On svakome daje više od onoga što traži.
Amerikancima je dao ne samo Kosovo i Metohiju, ne samo bazu "Bondsteel" na Kosovu... On im je dao da grade autoputeve, zetu Donalda Trumpa je dao da na mjestu generalštaba zida kockarnice i hotelski kompleks.
Francuzima je bez tendera dao aerodrom Surčin "Nikola Tesla", dao im je da zidaju metro bez tendera, da rade spalionicu smeća u Vinči...
To su poslovi vrijedni 13-14 milijardi eura. Da bi nekada Francuzi ostvarili takve benefite za svoju državu, morali su da šalju Legije stranaca i da uvode kolonijalnu upravu u zemlje.
S druge strane, Kinezi su Rudarsko-topioničarski bazen Bor i rezerve zlata procijenjene na desetine milijardi eura dobili za 300 miliona eura.
Srbija postala multikolonija
S treće stane, Rusi su dobili upliv u energetski sistem Srbije i oni ga drže pod svojim patronatom.
Znači, Aleksandar Vučić je uspio ono što dosad nije viđeno - Srbija je postala multikolonija.
Nekada, u svijetu je jedna država, velika imperijalna sila, imala koloniju nad jednim dijelom svijeta.
Ovdje imamo paradoksalnu situaciju da je Srbija pretvorena u multikoloniju i Amerike i Rusije i Kine i Njemačke i svakog ko ima iole ozbiljniji kapital i ko u Vučiću vidi partnera, a ne opasnost.
Dokle to može trajati?
To će trajati do onog trenutka dok se ne iscrpe resursi ove zemlje. Mi nemamo još mnogo toga da ponudimo svijetu i Evropi.
Mi imamo vodno bogatstvo, naš elektroenergetski sistem i naše operatere mobilne telefonije. I to je posljednja srebrenina.
Vučić će bez ikakvog problema i tu porodičnu srebreninu i ono što se ne iznosi iz kuće staviti na licitaciju kada njegov opstanak na vlasti bude doveden u pitanju i izgubi podršku svijeta.
Hoće li on mirno sići s vlasti?
Vučić ne pokazuje nikakvu namjeru da mirno preda vlast.
On raspolažene nevjerovatnim arsenalom zla i on još uvijek nije posegnuo ni za djelićem tog arsenala koji se neće libiti da upotrijebi u trenutku kada bude gubio vlast.
Cvijan nađen mrtav u Dunavu
Ja ću samo da Vas podsjetim da je riječ o čovjeku koji je kazao "kad-tad osvetit ću se Slavku Ćuruviji za laži koje o meni objavljuje Dnevni telegraf". To se završilo ubistvom Slavka Ćuruvije.
Kada se Vladimir Cvijan kandidovao kao još jedan kandidat za predsjednika Srpske napredne stranke (SNS), nađen je mrtav u Dunavu. Niko to nije smio da objavi.
Imate i ubistvo Olivera Ivanovića, što je još jedan primjer šta se dešava s ljudima koji podignu glas i suprotstave se Aleksandru Vučiću.
Nigdje na svijetu nije mafija spakovala svoje kofere i otišla u zatvor, to neće raditi ni Aleksandar Vučić.
Tu je pitanje koliko će dio tog sistema i režima ostati njemu vjeran i služiti mu kad shvate da je kraj. Jer, neće niko da ide u zatvor zato što je Vučić opljačkao ovu zemlju.
Niko neće da ide u zatvor zato što je kroz koruptivne poslove, koje je sproveo Vučić, odgovoran za smrt 14 ljudi na željezničkoj stanici u Novom Sadu.
Neće ni policajci to da brane. Kad shvate da je gotovo, naravno da će preći na stranu naroda.
Nisu se učlanili u DS nego u vlast
Međutim, mnoge Vaše kolege, što iz Vaše stranke, što bliskih Demokratskoj stranci, suprotstavljenih SNS-u, danas imaju značajno mjesto u Vučićevoj vlasti. Iznenađuje li Vas to?
To me ne iznenađuje, jer su oni nisu učlanili u Demokratsku stranku, oni su se učlanili u vlast. Njih zanima da budu u vlasti bez obzira na ideološko određenje ili vrijednosno utemeljenje.
Meni je veliki problem za DS što to DS nije prepoznao, što je takve ljude primio.
Iznenađuje me donekle kada neki ljudi koji su zaista bili bliski saradnici Zorana Đinđića i izdaju se za bliske saradnike Đinđića sjede u Vladi sa čovjekom koji je ubistvo Đinđića proslavio svojim trećim pijanstvom, kako je sam izjavio - prvi put se napio kada je Zvezda osvojila Ligu šampiona, drugi put kad je ubijen Slavko Ćuruvija, treći put kad je ubijen Zoran Đinđić.
Koliko je opozicija zaslužna za trenutno stanje u Srbiji, jer se čini da je veoma razjedinjena?
Samo da Vas podsjetim da ni u vrijeme Miloševića opozicija nije bila ujedinjena.
Deset godina je trebalo da otpadnu oni koji su bili lažna opozicija, oni koji nisu htjeli zajedno, oni koji su htjeli da budu 'Milošević umjesto Miloševića'.
I kod Miloševića, čak je 17 stranaka činilo koaliciju da bi se on pobijedio.
Takva je situacija i sada. Imate u opoziciji veliki broj političkih stranaka. To je nezamislivo veliki broj stranaka za uređeno društvo.
U Srbiji ovog trenutka u parlamentarnoj opoziciji sjedi deset grupacija, a pri tome je i u vlasti Vučić okupio konglomerat od 15-16 stranaka i organizacija.
Znači, ovdje imate jedno ozbiljno rovito političko društvo, demokratiju u povoju, takođeći na staklenim nogama. Mi nismo odnjegovali demokratiju niti izgrađene institucije...
Kako vidite odnose Srbije prema Bosni i Hercegovini, kakav je Vaš odnos, Vaše politike prema BiH?
Naš odnos prema BiH smo demonstrirali kad smo preuzeli odgovornost u Srbiji, znači od 2001. do 2003. godine, kada je Zoran Đinđić bio predsjednik Vlade Srbije.
Pokrenuti su procesi ka normalizaciji odnosa sa BiH, gradnji najboljih mogućih odnosa, poštovanjem teritorijalnog integriteta i suverenosti BiH, bez da smo raskidali odnose koji su prirodni i koje imamo sa Republikom Srpskom.
I od 2008., kada je DS bio vlast, kao i od 2001. do 2003. godine, hapšeni su ljudi koji su optuženi za najstrašnije ratne zločine.
I ja ne dijelim ljude na one koji se krste, križaju ili klanjaju, ja ljude dijelim na ljude ili neljude.
A kako biste ocijenili Vučićev odnos prema Bosni i Hercegovini?
Ja sam veoma zabrinut što Vučić želi da zastupa interese Republike Srpske u svijetu, jer kad je god to radio, Srbi su to skupo platili.
Vučić nije ni nacionalista ni patriota ni rodoljub, već čovjek koga zanima nekontrolisana moć. Samo ću Vas podsjetiti da se on, ne trepnuvši, odrekao Kosova i Metohije, i da će to uraditi kad je riječ o Republici Srpskoj.
I duboko je opasno kad se mi tek tako miješamo u unutrašnje stvari BiH, a pogotovo, kažem, strepim kad se Aleksandar Vučić pojavi kao zaštitnik srpskih nacionalnih interesa.
Gdje je on branio Srbe, Srba više nema.
