Daniel Popović (69) svoje mjesto među zvijezdama na muzičkoj sceni bivše Jugoslavije osigurao je megahitom “Džuli”, koji je 1983. pokorio ove prostore.
Daniel, koji je rođen u Podgorici kao Milan Popović, i koji danas živi u Sloveniji sa četvrtom suprugom, snimio je tokom karijere veliki broj hitova, no s “Džuli” se niti jedan ne može mjeriti.
Nedavno je bio u Sarajevu gdje je imao nastup, a nakon povratka kući ekskluzivno za Raport je govorio o svojim dojmovima, karijeri, privatnom životu…
Uživao sam u ispijanju kafe na Baščaršiji
Kako Vam je bilo u Sarajevu, kakve su inače Vaše konekcije s našim glavnim gradom?
Da budem iskren, prije ovog boravka u Sarajevu nisam bio jako dugo. Možda čak dva desetljeća.
Za ova dva dana, koliko sam u njemu boravio, toliko sam utisaka ponio sa sobom. Ljudi su jako srdačni, gostoljubivi, spremni da pomognu. Grad je prelijep, živopisan, okružen divnom prirodom. Uživao sam u ispijanju kafe na Baščaršiji, a počastio sam se i baklavom i kadaifom. Obožavam te orijentalne kolače na bazi ušpinovanog šećera… Vraćaju me u djetinjstvo.
Vi ste ustvari krenuli iz BiH. Nekada davno pjevali ste u Maglaju?
Moj prvi samostalni pjevački nastup bio je na festivalu "Titogradsko proljeće" 1972. kada sam pobijedio sa svojom kompozicijom "Plači", nježnom i tužnom šansonom. Kao pobjednik ovog festivala imao sam tu čast da svoj grad (tadašnji Titograd, današnju Podgoricu) predstavljam na festivalu u Maglaju.
Koliko ja imam godina profesionalne karijere, toliko je star i ovaj festival koji sada nosi naziv: "Studentsko ljeto". Te godine smo nastupali pokojna Slađana Milošević i ja, oboje gimnazijalci. Inače je ovaj festival iznjedrio brojna imena muzičke scene.
Može li se ponoviti uspjeh “Džuli”?
Mislim da se takav stjecaj okolnosti i raspored zvijezda teško mogu ponoviti. Tih dana je nekako sve vodilo ka momentu kada sam pobijedio u Novom Sadu na jugoslavenskom izboru za "Pjesmu Eurovizije". Od toga da sam na jednom malenom Casiu stisnuo Record i snimio par taktova melodije, preko "ukradenih" pola sata u studiju (u kome je materijal radio drugi izvođač pa je sve bilo posloženo za njega), slanja avionom (u posljednjem momentu) mastera pjesme u Titograd, do toga da je Slobodan Bučevac napravio klavirski izvod pjesme i odsvirao je pred komisijom. Ostalo je historija.
Ko je ustvari Džuli?
Džuli je predivna djevojka koju sam upoznao davnog ljeta kada sam svirao na terasi hotela u Bečićima. Angela, mladalačka ljubav. Mlad ja, još mlađa ona. Ja cijeli dan sa gitarom u hladu ili u sobi, tih i povučen. Ona sa roditeljima i bratom na ljetovanju. Dopao sam joj se. Jednoga dana prišao mi je njen tata i rekao da imam dozvolu da se viđamo, ako se i ona meni sviđa. Nijemci su bili. Za mene je to bio kulturološki šok. To nije bilo uobičajeno, pogotovo ne u Crnoj Gori.
Živim bolje nego jučer i malo lošije nego sutra
Je li “Džuli” najveći hit bivše Jugoslavije?
Po meni, jeste. Da jeste govori i podatak da je album "Bio sam naivan" u jednoj godini imao dvanaest reizdanja i višestruko platinasti tiraž. Tolika potražnja je bila da je privremeno obustavljano štampanje svih drugih projekata i svi "Jugotonovi" kapaciteti su stavljeni u službu proizvodnje mog albuma.
Kako danas živite? U četvrtom ste braku?
Znam se našaliti da živim bolje nego jučer i malo lošije nego sutra. Ono što mi je najvažnije, u ovim mojim zrelim godinama, je mir. Taj mir sam našao u Sloveniji. Prija mi što ljudi ljubav prema svojoj domovini pokazuju na svakom koraku brinući o čistoći, očuvanju prirode, podržavaju jedni druge …
Oženjen sam već 18 godina sa Aleksandrom. Moja supruga radi marketing u jednoj medijskoj kući. U tome je jako uspješna.
Ko je Daniel danas?
Zanimljivo pitanje. Daniel je zreo umjetnik, u muzičkom i životnom smislu… Građanin svijeta, muzičar dušom i srcem, slikar i skulptor, altruist, vječiti borac za istinu, pravičan i uvijek na strani slabijeg, ljubitelj prirode, borac za očuvanje planete.
Vaša najveća želja?
Da održim seriju solističkih koncerata u regionu. To nisam nikada. Nastupao sam širom svijeta, ali na prostoru bivše SFRJ nisam imao solističke koncerte (sa izuzetkom Novog Sada). Čudno je to i tužno. Nikada koncert u Podgorici, Sarajevu, Zagrebu, Beogradu… To mi je želja…Da moja muzika poteče.
