Hit- predstava “Ako sam žena nisam konj” ponovo dolazi u Sarajevo i bit će izvedena 4. decembra u Domu mladih. Svaki put za ovu predstavu, koju je režirao Jovan Ljubenović, a u kojoj igra Ana Poznanović, traži se karta više.
Nakon višegodišnjeg iskustva stand- up komičarke Ana se oprobala i na „daskama koje život znače“ sa monodramom „Ako sam žena nisam konj“ i postigla veliki uspjeh.
U njoj igra više uloga - od 19-godišnje zaljubljene djevojke do 40-godišnje žene koja je prošla život ne postajući ništa pametnija kada je ljubav u pitanju.
Ana Poznanović je u intervjuu za Raport govorila o predstavi, svojoj karijeri, položaju žene na Balkanu.
Depilacija, intimni odnosi
Šta je tajna uspjeha predstave i Vašeg odnosa sa sarajevskom publikom?
Mislim da je tajna uspjeha ove predstave što je to, iako moja lična priča, ujedno i priča svake žene. Od depilacije, intimnih odnosa, kućnih poslova, sve je u ovoj predstavi prikazano komično, ali ne bez dubljeg smisla. Publika je, mislim, baš kao i ja na sceni, uvijek negdje između smijeha i suza. Jer kad pogledate šta sve mi žene nosimo na svojim plećima i još se od nas očekuje da budemo non-stop nasmijane, sretne, da šutimo i ne zvocamo, ni sama ne znam je li to za smijeh ili za plakanje.
Koji put igrate predstavu u Sarajevu?
Ovo je peta predstava u Sarajevu i jako se radujem ponovnom susretu sa sarajevskom publikom. Izlazak na scenu u Domu mladih mi je kao susret sa prijateljicama. Uvijek od publike imam tu toplinu, emociju i razumijevanje, baš kao da razgovaram sa nekim meni bliskim osobama.
Mjesto kraj šporeta
Stand-up komedija je veoma zahtjevna forma. Otkud Vi u tom svijetu?
Od malih nogu sam voljela da pišem, glumim i nastupam na školskim priredbama, ali onda je došla gimnazija, pa fakultet i otišla sam u nekom drugom pravcu. Nakon fakulteta sam mijenjala razne poslove, ali se nisam pronašla ni u jednom. I onda sam jednog dana prosto odlučila da se prijavim na audiciju za stand-up komičare i tada sam osjetila da je sam tamo gdje i treba da budem. Sve je došlo na svoje mjesto.
Iz Vaše perspektive kakav je položaj danas žene na Balkanu?
Mogu da kažem jeste da je bolje nego u srednjem vijeku. Više nas ne spaljuju na lomači. Mada ako se vrati ta praksa, vjerujem da bi mene među prvima pripalili. Šalu na stranu, evo nas u 2024. godini i još uvijek se provlači ona misao: „Sve je bilo bolje kad su žene znale gdje im je mjesto“. Drznule smo se da se školujemo, da se zaposlimo da bismo prehranile porodice, drznule smo se da mislimo svojim glavama. Ali neka se muškarci ne brinu. Nismo napustile ono tradicionalno mjesto kraj šporeta gdje ćemo uvijek i biti. Jer treba neko te muškarce i da nahrani.
Kako ste došli do naslova predstave?
Često to pomislim i kažem, da radim kao konj, magarac, vo. U svakom slučaju neka životinja za vuču. Vjerujem da se svaka žena tako osjeća.
Mi smo programirane da budemo fine i tihe
Da li su na ovim prostorima ravnopravni glumice i glumci?
S obzirom na to da sam stand-up komičarka, a ne glumica, mogu da kažem da u ovom poslu, kod nas na Balkanu, nema mnogo žena. Dosta je razloga za to. Jedan je i vaspitanje. Djevojčice se od malih nogu odgajaju da budu mirne, ljubazne, dobre, vaspitane, dok se dječacima dozvoljava i da budu nestašni, da se šegače, izmotavaju. Mi smo programirane da budemo fine i tihe, a stand-up komedija je sve samo ne to. Ima naravno i nekih koji su pokušavali da naučno dokažu da žene nemaju smisla za humor i da su muškarci genetski predodređeniji za duhovitost, jer im je taj atribut neophodan za osvajanje suprotnog pola. Što se ponekad i može čuti - da žene vole muškarca sa smislom za humor. S druge strane, muškarci kod žena ne cijene naročito duhovitost, nego neke druge kvalitete, uglavnom fizičke. Budi lijepa, vitka i nasmijana, kao što kaže predstava. Ima sjajnih stand- up komičarki koje ruše sve ove stereotipe: Sara Miler, Tifani Hediš, Mišel Vulf, Dajen Morgan. Nadam se da sam i ja među njima.
