Sve je više dokaza da je Mars nekoć bio pljuskav i mokar, prekriven jezerima i oceanima, koji su zapljuskivali obale i taložili sedimente koje, čak i dok čitate ove riječi, pomno promatraju roboti koji se kotrljaju po sada suhoj i prašnjavoj površini.
Voda je bila tamo. Znamo da je bilo. Ali sastaviti kada i kako, i kamo je otišao, malo je teže shvatiti. Ali upravo smo dobili veliki trag: meteorit koji je izbačen s Marsa prije 11 miliiona godina i potom stigao do Zemlje otkriva da je na Marsu prije manje od milijardu godina postojala tekuća voda.
Prema novoj analizi meteorita Lafayette, minerali u njemu nastali su u prisutnosti vode prije 742 miliona godina. To je pravi pomak u datiranju vodenih minerala na Marsu i sugerira da je Mars ponekad još uvijek malo vlažan, piše Science Alert.
"Datiranje ovih minerala nam stoga može reći kada je bilo vode u tekućem stanju na površini Marsa ili blizu nje u geološkoj prošlosti planeta", kaže geokemičarka Marissa Tremblay sa Sveučilišta Purdue u SAD-u.
"Datirali smo ove minerale u marsovskom meteoritu Lafayette i otkrili da su nastali prije 742 miliona godina. Ne mislimo da je u to vrijeme na površini Marsa bilo obilne tekuće vode. Umjesto toga, mislimo da je voda nastala taljenjem obližnjih podzemnog leda zvanog permafrost, te da je topljenje permafrosta uzrokovano magmatskom aktivnošću koja se još uvijek povremeno događa na Marsu sve do danas."
Jedan od dotičnih materijala je vrsta stijene koja se zove iddingsite, koja nastaje od vulkanskog bazalta u prisutnosti tekuće vode. Lafayette meteorit sadrži iddingsite, koji i sam slučajno sadrži inkluzije argona.
Datiranje minerala može biti malo nezgodno, ali postajemo sve bolji u tome kako naša tehnologija napreduje. Tehnika zvana radiometrijsko datiranje može se koristiti na izotopima argona kako bi se dobio precizan zapis o tome kada je element nastao. Argon nastaje radioaktivnim raspadom kalija; ali, kada nema prisutnog kalija, još uvijek se može datirati jedan uzorak izotopa argona-40.
To je zato što količina lakšeg izotopa argona-39 koji se pojavljuje kada se argon-40 ozrači u nuklearnom reaktoru ovisi o količini kalija koji je bio prisutan u početku. To znači da se proizvedeni argon-39 može koristiti kao zamjena za kalij; a budući da se kalij raspada poznatom brzinom, to znači da znanstvenici mogu izračunati koliko je vremena prošlo od nastanka stijene.
Istraživači su upotrijebili ovu tehniku na malom uzorku meteorita Lafayette kako bi odredili koliko je vremena prošlo otkako su voda i stijena u interakciji stvorile iddingsite.
Biti izbačen s Marsa tokom sudara, zumirati kroz Sunčev sustav, zatim pasti na Zemlju kroz njenu atmosferu, biti zagrijavan na putu prema dolje, također može promijeniti stijene. Istraživači su uspjeli modelirati i objasniti temperaturne promjene koje je doživio meteorit na svom dugom putovanju i utvrditi kakav bi učinak, ako bi uopće, imale na prividnu starost uzorka.
"Na [procijenjenu] starost mogao je utjecati udar koji je izbacio Lafayette meteorit s Marsa, zagrijavanje koje je Lafayette iskusio tijekom 11 miliona godina dok je lebdio u svemiru ili zagrijavanje koje je iskusio Lafayette kada je pao na Zemlju i izgorio malo u Zemljinoj atmosferi", kaže Tremblay.
"Ali uspjeli smo pokazati da nijedna od ovih stvari nije utjecala na starost promjene vodene tekućine u Lafayetteu."
Otkrića postavljaju nova ograničenja na poznati datum vlage na Marsu. Tim je također otkrio da se novi datum podudara s razdobljem pojačane vulkanske aktivnosti na Marsu. Takva se aktivnost sada čini mnogo tišom, ali nedavna promatranja Mars InSight lendera otkrila su da se unutar planeta događa puno više nego što sugerira njegova nevina vanjska strana.
