Pravna kultura Bosne i Hercegovine pripada evropskoj, kontinentalnoj ili rimsko-germanskoj kulturi i čini sastavni dio evropske pravne kulture, uz sve njene karakteristike koje su značajne za taj dio, kazao je u izjavi za Fenu redovni profesor i šef Katedre za historiju države i prava Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici Dževad Drino povodom 25. novembra - Dana državnosti BiH.
Zenički profesor je na nedavnom naučno-stručnom skupu u organizaciji Akademije nauka i umjetnosti BiH u Sarajevu, koji je održan o temi „Državnost BiH u XX i XXI stoljeću: historijski izazovi i dostignuća u razvoju državnosti BiH“, prezentirao vrlo zapažen rad pod nazivom „Evropeizacija Bosne i Hercegovine i pravne kulture koje su bile prisutne na njenom tlu“, a koji je postao i sastavni dio zbornika radova sa tog skupa.
"Ona je nastala u periodu srednjovjekovlja, bosanske samostalnosti i razvijala se između dva velika carstva - habsburškog i osmanskog. Donijela je svoje specifičnosti, od kojih su neke takve da su, upravo, pravne kulture BiH jedan specifikum koji ne postoji nigdje Evropi. Ja sam to i na konferenciji slikovito prikazao time što sam donio dva građanska zakonika – austrijski Opći građanski zakonik i osmanski Građanski zakonik „Medžella“. Nigdje na svijetu, ni u jednoj zemlji - izuzev u BiH, nisu bili istovremeno u primjeni i Austrijski građanski zakonik i Osmanski građanski zakonik 'Medžella'", podvlači profesor Drino.
To je nešto, dodaje, što je specifikum evropske pravne povijesti i što čini "ovaj kolorit naše BiH, i u pravnom smislu, zaista jedinstvenim u Evropi".
"Istoimena primjena jednog zakonika koji je urađen na bazi rimskog prava - Austrijski građanski zakonik, i prvog zakonika koji je urađen na bazi šerijatskog prava, dakle to je Osmanski građanski zakonik „Medžella“, došla je upravo na području BiH. To je bio predmet moje znanstvene obrade koja je prouzrokovala dosta zanimanja, pogotovo od strane naših inozemnih kolega na konferenciji, koje su bile dosta iznenađene tom činjenicom", kazao je Drino.
U svom znanstvenom radu, dodaje, istraživao je neke odrednice koje se tiču upravo i Dana državnosti BiH, koji se obilježava na datum kada je, još za vrijeme Drugog svjetskog rata, 25. novembra 1943. godine, održano Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH) u Mrkonjić Gradu.
Na pomenutom zasjedanju donesena je odluka o obnovi državnosti BiH te su potvrđene njene historijske granice, koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne. BiH je tom prilikom definisana i kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji.
Napominje kako je u sklopu tog rada istraživao i ulogu Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) te zemaljskih antifašističkih vijeća, u konkretnom slučaju ZAVNOBiH-a, u kreiranju državnosti republika, odnosno budućih federalnih jedinica bivše Jugoslavije.
"Došao sam do zanimljivih pokazatelja, što sam koristio i na naučnom skupu u Kragujevcu (Srbija). Citirao sam jedan akt Moše Pijade, koji je 31. marta 1944. godine poslao svim antifašističkim vijećima jednu odrednicu. Pijade je, u tom aktu, napisao da deklaracije koje one budu donijele obavezno naglase, citiram, “definiciju određene zemlje, kao slobodne i samostalne, koja je na bazi samopredeljenja ušla u Demokratsku Federativnu Jugoslaviju (DFJ), kao ravnopravna savezna zemlja. Ovo je retorika koja je prenesena iz Ustava Sjedinjenih Američkih Država (SAD), iz 1787. godine", podvukao je Drino.
Pijade je tim aktom tražio i da deklaracije zemaljskih antifašističkih vijeća budu “obavezno usaglašene sa deklaracijom AVNOJ-a”, zatim “pravo svake savezne zemlje da istupi iz DFJ”…
Pod četiri je pisalo da “ukoliko u nekoj saveznoj zemlji ima više od jedne nacije”, kao naprimjer u BiH i Hrvatskoj, potreba je “određenje njihove ravnopravnosti”. Ovaj se akt nalazi u Historijskom muzeju BiH, Zbirka NOB, kutija 10. Također, nešto što je izraz tadašnjeg određenja, odnosno formulisanja budućih federalnih jedinica, je pismo Moše Pijade od 13. aprila 1944. godine Edvardu Kardelju, gdje, citiram, piše: “Ja bih to formulisao tako da neće važiti nijedna odluka o tome, ako na nju ne pristanu svi narodi”.
"Dakle, ako ijedan narod ne želi takav i takav oblik vladavine, onda se i ostali obevezuju da ga ne prihvate te da svaki narod zadržava pravo da istupi iz DFJ, ako se ne slaže sa odlukom o obliku vladavine i uređenjem države", istakao je Drino.
Ovo su dva akta, podvlači Drino, koja “kristalno jasno govore o tadašnjem poimanju federalnih jedinica i nečem što čini, između ostalog, i određenje buduće, a današnje samostalnosti države BiH”.
"Ovo su direktno akti tadašnje vlasti i radi se o revolucionarnim aktima. Naravno da je ovo stav Komunističke partije Jugoslavije. Ustavom iz 1946. godine djelomično je odstupljeno od ovih stavova. Naime, radilo se o centralizmu sovjetskog tipa, koje će se kasnije - 1963. uvođenjem radničkog samoupravljanja; amandmanima 1968., a pogotovo ustavnim amandmanima 1971. i Ustavom od 1974. godine - Ustavom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, utvrditi kao nešto što je definitivan povratak načelima AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Što, evo, govore i ova dva dokumenta", kazao je Drino.
S tim u vezi potpuno je legitiman i legalan i referendum koji je BiH provela 1992. godine, na kojem je izglasana samostalnost BiH od bivše Jugoslavije.
"Badinterova komisija prihvatila je načelo, koje su prihvatile sve države, a to je da tadašnje granice republika postaju granice budućih država. To je nešto što je primjenjeno na području bivše SFRJ. Isto načelo prisutno je i u drugim slučajevima sukcesije - između Češke i Slovačke, između bivših sovjetskih republika, kada je nastalo 14 novih zemalja, uz Republiku Rusiju", napomenuo je Drino, koji je dodao da je i u slučaju BiH primjenjen princip međunarodnog prava.
Sam čin osamostaljenja BiH, 1992. godine, naglasio je, apsolutno je bio u punom suglasju s odlukama AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a te da je sve ove činjenice prezentirao i na konferenciji u Kragujevcu. Ravnopravne federalne jedinice, sa pravom na otcjepljenje i samostalnost, u skladu je s duhom AVNOJ-a.
"Postojala je zgodna jedna sintagma, da je BiH Jugoslavija u malom i da, pošto više nema Jugoslavije, ne treba da bude ni BiH. Međutim, to je sa aspekta državno-pravnog razvitka jedan nonsens. Pogledajte, koliko mi živimo u južnoslavenskoj zajednici! Dakle, kratak jedan period u Kraljevini Jugoslaviji i duži period u socijalističkoj Jugoslaviji - ukupno 70 godina. To je, sa aspekta razvoja države, jako mali, zanemarljiv period.
Uzmite u obzir kada se prvi put pojavljuje pojam Bosne. Dakle, u Ljetopisu popa Dukljanina, odnosno kod Konstantina Porfirogeneta, a to je više od 1.000 godina. Dakle, to je nešto što ukazuje na prisustvo, prvo toponima a kasnije i države, koja je bila ugledna srednjovjekovna država", kazao je Drino.
Srednjovjekovna Bosna, podsjeća, imala je sve elemente za posebnost te je jedna od rijetkih srednjovjekovnih država koja nije mijenjala svoj opseg.
"Ostala je u granicama kakvim jeste. Dakle, radi se o kontinuitetu imena. Dakle, imali smo državu Rašku pa je došlo do Srbije. Imali smo Duklju pa Zetu pa Crnu Goru…Prvi pojam Bosne vezan je za rijeku Batinus, dakle za rijeku Bosnu. Kasnije se pojavljuje kao toponim, odnosno kao oznaka države. Osim toga, postoji posebna religijska zajednica, a to je Crkva Bosanska; posebna vladarska dinastija, koja je autohtona bosanska. I to su svi elementi koji su uticali na to da se dođe do izgradnje bosanske državnosti i bosanske pravne kulture, koja je zasebna i u današnjem dobu", podvukao je Drino.
