Predstavnici zemalja na konferenciji UN-a o klimi u Bakuu potvrdili su danas, nakon plenarne sjednice, novi sporazum na temelju kojeg će bogate zemlje zemljama u razvoju osigurati najmanje 300 milijardi eura godišnje pomoći za klimu mjere do 2035. Najranjivije zemlje nisu mogle sakriti svoje razočaranje.
Nastavak noćne plenarne sjednice započeo je u pola dva ujutro po lokalnom vremenu, a do konačne potvrde dogovora u ranim jutarnjim satima predsjedavajući COP29 Mukhtar Babayev nekoliko je puta prekidao sjednicu. Izrazi zbunjenosti mogli su se vidjeti na vidno umornim licima delegata koji su tokom plenarne sjednice još ispravljali konačni tekst.
Nakon dugih produženja i brojnih komplikacija, više od 30 sati nakon službenog završetka ovogodišnje konferencije, delegati u Bakuu potvrdili su konačni dogovor o novom cilju financijske pomoći zemljama u razvoju.
Odobreni dokumenti konačnog teksta uključuju, među ostalim, poziv svim akterima na saradnju u ispunjavanju šireg financijskog cilja od 1,3 triliona dolara do 2035. godine, što bi uključivalo financiranje iz raznih javnih i privatnih izvora. Iako ne proširuje krug zemalja donatora, za što su se zalagale bogate zemlje predvođene zemljama EU-a, potiče veće ekonomije u usponu poput Kine, Singapura, Južne Koreje i zemalja Zaljeva da sami i dobrovoljno daju doprinos do ostvarenja cilja.
Završni dokument o financijskom cilju također se opetovano spominje najranjivije zemlje, uključujući "razmatranje mjera za povećanje financiranja" za njih, ali također sadrži odredbu da se financiranje mora osigurati zajedno sa "značajnim i ambicioznim" smanjenjem emisija i mjerama prilagodbe.
Nacrti konačnih dokumenata objavljenih u petak uključivali su obećanje financijske pomoći od 250 milijardi dolara godišnje, što je izazvalo niz razočaranih odgovora, posebice iz zemalja u razvoju. Pregovaračke grupe malih otočnih i najnerazvijenijih zemalja, koje su se osjetile izbačenima iz pregovaračkog procesa, također su tokom dana proceduralnim prijedlogom zatražile prekid pregovora. Ponekad se činilo da su pregovori o klimi na rubu propasti.
Prema sadašnjoj obvezi, bogate zemlje koje su najodgovornije za globalno zatopljenje moraju osigurati 100 milijardi dolara za klimatska sredstva godišnje zemljama u razvoju u razdoblju od 2020. do 2025. godine. Pregovori na ovogodišnjoj klimatskoj konferenciji bili su usmjereni na postizanje dogovora o definiranju nove obveze do 2035. Zemlje u razvoju ciljale su na financijski cilj između 500 i 1300 milijardi kuna godišnje.
Potvrda dogovora popraćena je glasnim pljeskom u dvorani, no ubrzo nakon toga oglasili su se predstavnici izaslanstava Kube i Indije koji su optužili azerbajdžansko predsjedništvo za varanje pri donošenju odluka jer su odobrili dokument kojim nije svi su se složili.
“Iznos koji je predložen je izuzetno nizak. To je bagatela. Indija se protivi usvajanju ovog dokumenta", rekla je indijska dužnosnica Leela Nandan u ranim jutarnjim satima u Bakuu.
Pregovarači Bolivije i Nigerije također su izrazili solidarnost s Indijom. Kako je istaknuo bolivijski pregovarač, odobreni tekst o financiranju klime "osigurava klimatsku nepravdu i konsolidira nepravedan sustav" u kojem razvijene zemlje ne ispunjavaju svoje obveze prema globalnom jugu.
Pregovaračka grupa afričkih zemalja, međutim, rekla je da je premali i prekasni sporazum o financiranju klimatskih promjena za kontinent.
“Vrlo smo razočarani nedostatkom napretka u pitanjima ključnim za Afriku. Nastavit ćemo skretati pažnju na neadekvatnost financiranja klimatskih promjena", istaknuo je kenijski predsjednik grupe Ali Mohamed.
U raspravi je istupio i povjerenik EU za klimatske akcije Wopke Hoekstra s mnogo pozitivnijim stavom o dogovoru o financijskom cilju.
“Svi znamo koliko je bilo jako teško, ali ipak mislimo da je današnji rezultat zapravo izuzetno važan. Živimo u vremenu zaista zahtjevne geopolitike pa je vidjeti sporazum uistinu nesvakidašnje", ocijenio je dodavši da će COP29 ostati zapamćen kao "početak nove ere klimatskog financiranja".
Međutim, zemlje nisu postigle napredak u smislu jačanja svojih ambicija na polju ublažavanja klimatskih promjena ili smanjenje emisije stakleničkih plinova i na kraju samo potvrdio već prihvaćene obveze iz Dubaija vezane uz prelazak s fosilnih goriva u energetske sisteme. Međutim, važan naglasak dokumenta o prilagodbi je nastavak rada na razvoju pokazatelja za praćenje globalnog cilja prilagodbe.
