Decenijama su naučnici proučavali životinje koje žive u černobilskoj nuklearnoj elektrani ili blizu nje kako bi vidjeli kako povećan nivo radijacije utječu na njihovo zdravlje, rast i evoluciju.
Studija je analizirala DNK 302 divlja psa koji žive u blizini elektrane, uporedila životinje s ostalima koji žive 10 milja dalje i otkrila značajne razlike.
Iako studija ne dokazuje da je zračenje uzrok ovih razlika, podaci pružaju važan prvi korak u analizi ovih ozračenih populacija i razumijevanju njihovog poređenja s psima koji žive negdje drugo.
Dana 26. aprila 1986. nuklearni reaktor u Černobilu u sjevernoj Ukrajini — tada dijelu Sovjetskog Saveza — eksplodirao je, odaslavši u nebo masivni oblak radijacije. Gotovo četiri decenije kasnije, Černobilska elektrana i mnogi dijelovi okolnog područja ostaju nenaseljeni - barem od ljudi.
Životinje svih vrsta napredovale su u odsutnosti čovječanstva. Među faunom otpornom na radijaciju žive hiljade divljih pasa, od kojih su mnogi potomci kućnih ljubimaca koji su ostavljeni nakon brze evakuacije područja prije toliko godina. Dok se najveća svjetska nuklearna katastrofa približava svojoj 40. godišnjici, biolozi sada pomnije promatraju životinje koje se nalaze unutar Černobilske isključene zone (CEZ), koja je otprilike veličine Nacionalnog parka Yosemite, i istražuju kako bi decenije izloženosti zračenju mogle utjecati izmijenili genome životinja—i čak, vjerovatno, ubrzali evoluciju.
Naučnici sa Univerziteta Južne Karoline i Nacionalnog instituta za istraživanje ljudskog genoma započeli su ispitivanje DNK 302 divlja psa pronađena u ili oko CEZ-a kako bi bolje razumjeli kako je zračenje moglo promijeniti njihove genome. Njihovi rezultati objavljeni su u časopisu Science Advances.
"Imaju li stečene mutacije koje im omogućavaju da žive i uspješno se razmnožavaju u ovoj regiji?" koautorica Elaine Ostrander, stručnjakinja za genomiku pasa na Nacionalnom institutu za istraživanje ljudskog genoma, rekla je za The New York Times. "S kakvim se izazovima suočavaju i kako su se genetski nosili?"
Ideja da radijacija ubrzava prirodnu evoluciju nije nova. Praksa namjernog ozračivanja sjemena u svemiru kako bi se izazvale korisne mutacije, na primjer, sada je već uhodana metoda za razvoj usjeva prikladnih za svijet koji se zagrijava.
Naučnici već godinama analiziraju određene životinje koje žive u CEZ-u, uključujući bakterije, glodare, pa čak i ptice. Jedna studija iz 2016. godine otkrila je da su istočne žabe (Hyla orientalis), koje su obično zelene boje, češće crne unutar CEZ-a. Biolozi teoretiziraju da su žabe doživjele korisnu mutaciju melanina - pigmenata odgovornih za boju kože - koja je pomogla raspršiti i neutralizirati dio okolnog zračenja.
To je natjeralo naučnike na razmišljanje: može li se nešto slično dogoditi divljim psima u Černobilu?
Studija je otkrila da su divlji psi koji žive u blizini černobilske elektrane pokazali jasne genetske razlike od pasa koji žive samo nekih 10 milja dalje u obližnjem gradu Černobilu. Iako se može činiti da ovo uvelike implicira da su ti psi prošli neku vrstu brze mutacije ili evolucije zbog izloženosti zračenju, ova je studija samo prvi korak u dokazivanju te hipoteze.
Jedan naučnik za zaštitu okoliša, govoreći za Science News, kaže da te studije mogu biti nezgodan posao, uglavnom zbog činjenice da je nevjerovatno teško otkriti mutacije izazvane zračenjem iz drugih učinaka, poput inbridinga.
Međutim, ova studija pruža predložak za daljnje istraživanje učinaka zračenja na veće sisare, budući da se DNK pasa koji lutaju Černobilskom elektranom i obližnjim gradom Černobilom može uporediti s psima koji žive u neozračenim područjima. Unatoč trenutnom nedostatku čvrstih zaključaka, studija je još jednom pokazala da je područje koje bi – po svim pravima – trebalo biti pustoš postalo neuporediva naučna prilika za razumijevanje zračenja i njegovog utjecaja na prirodnu evoluciju.
