Prije 55 godina, 29. novembra, 1969. godine, spektakularnom premijerom filma "Bitka na Neretvi" Veljka Bulajića, u Sarajevu je otvoren Kulturno-sportski centar Skenderija. "Bitka na Neretvi" je jedan od najboljih jugoslovenskih filmova svih vremena, koji je bio nominiran za američku prestižnu filmsku nagradu Oscar.
Plakat filma je radio čuveni Pablo Picasso i za to, kako se priča, nije tražio honorar za svoj rad. Valjda mu je bila čast.
Tog davnog dana Sarajevo je blistalo, svi su gledali u grad na Miljacki, a na premijeru veličanstvene partizanske sage stigao je Josip Broz Tita sa suprugom Jovankom, ali i holivudska elita, kao i krema tadašnje jugoslovenske kinematografije Milena Dravić, Ljubiša Samardžić, Bata Živojinović…
Ni tadašnja politička elita nije željela propustiti ovaj veliki događaja te su uz Tita bili, podsjećaju neki mediji, Džemal Bijedić, Branko Mikulić, Cvijetin Mijatović, Nijaz Dizdarević, Rodoljub Čolaković, Hamdija Pozderac.
Sarajevo i Skenderija tog dana bili su centra svijeta. A gdje smo danas? Ko nam danas dolazi, šta to danas otvaramo, ko su nam prijatelji, ko su uzori našoj djeci, čemu mi to težimo, od čega živimo, ko od nas pravi majmune, a mi šutimo – a da ne pričamo o tome kako Skenderija propada pred očima bh. prijestonice.
Odgovore uglavnom znamo, ali šutimo pognute glave pa zato nam i ostaje jedino da se sjećamo prošlosti.
