Neki proizvođači u svojim modelima za razvod, odnosno koordinaciju različitih faza koje omogućuju rad motora s izgaranjem, bilo dizelskog ili benzinskog, odnosno usis, kompresiju, eksploziju i ekspanziju te ispuh, koriste zupčasti remen, dok drugi koriste lanac.
Pitanje je, šta je bolja varijanta? Kako će vam objasniti svaki inženjer mašinstva, lanac odnosno zupčasti remen odgovoran je za sinkronizaciju kretanja koljenastog vratila, koje određuje okomito kretanje klipova unutar cilindara, i ventila, koje pokreću bregaste osovine. Najbolji odgovor na ovo pitanje jest da ni jedan sistem nije savršen, svaki ima svoje prednosti i mane.
Upotreba lanca ili zupčastog remena, između ostalog, variraju ovisno o vrsti automobila, njegovoj upotrebi i drugim faktorima. Neki automobili koriste lance jer su njihovi inžinjeri dali prednost lancu, dok drugi modeli koriste remen jer su njihovi inžinjeri dali prednost takvom rješenju.
U prošlosti su lanci bili gotovo neuništivi, no tome više nije tako. Lanci su ranije bili proizvedeni tako da su bili vrlo robusni. Jasan primjer je lanac Mercedesa W116, koji je bio prilično debeo i praktički neraskidiv. No, s vremenom su lanci počeli postajati sve lomljiviji, uglavnom zato što su zatezači izrađeni od plastičnog materijala i, također, zato što su uži i stoga manje robusni.
Zapravo, element koji obično uzrokuje glavni kvar je mehanizam koji je odgovoran za njegovo zatezanje. Još jedan problem s lancima je taj što se s vremenom rastežu i pucaju u najslabijoj tački. Zbog tog rastezanja, takav sistem ima dinamički zatezač koji je prethodno bio fiksiran i zahtijevao je povremeni pregled kako bi se ponovno zategao. Danas se obično koriste hidraulički zatezači koji održavaju stalnu napetost.
Što se tiče prednosti lanca, prije svega, on je manje osjetljiv na lomljenje. Općenito, izdržljiviji je od remena i može trajati oko 200 hiljada kilometara. Na kraju, zahtijeva manje održavanja, ali kada dođe vrijeme za njegovu zamjenu, trošak je veći nego kod remena. Prvi zupčasti remeni počeli su se koristiti 70-ih godina kada su se pojavili novi materijali i sintetički spojevi koji su ih učinili otpornijima. Glavne prednosti remena su da je lakši, tiši i učinkovitiji. Mnogo je homogeniji od lanca i nema kariku koja je slabija od druge.
Problem je što se radi o mekanom materijalu koji se prije troši i mora se mijenjati češće nego lanac. Dobra stvar je što remen u pravilu ne puca ako se pravilno održava i mijenja u rokovima koje je odredio proizvođač. Bez sumnje, promjena zupčastog remena jedna je od najdelikatnijih operacija održavanja automobila, jer uključuje značajan novčani izdatak.
Prije se mijenjao samo remen i nije bio tako skup, ali sada je potrebno zamijeniti cijeli razvodni komplet, koji uključuje nekoliko komponenti, kao što su zatezni valjci i, općenito, pumpa za vodu, budući da se ona pokreće samim remenom.
Uz dobro održavanje, zupčasti remen vrlo je teško pokvariti i može trajati do 180 hiljada kilometara ili deset godina, ovisno o vozilu. Možemo zaključiti kako lanac traje duže i kod njega nema posebnog održavanja. S druge strane remen je puno tiši, jeftiniji je za proizvodnju, obično se lakše mijenja i omogućuje veću slobodu pri projektiranju motora.
