Despića kuću u Sarajevu, koja predstavlja najljepši spoj orijentalne i austrougarske kulture u BiH, poklonio je gradu Sarajevu krajem 60-tih godina prošlog stoljeća Pero Despić.
Ovaj potomak ugledne sarajevske srpske porodice imao je jedan uslov, a to je da se u Despića kući, danas depandansu Muzeja Sarajeva, postavi izložba na temu stanovanja stare srpske porodice, te se na taj način očuva sjećanje na porodicu Despić, koja je ostavila velikog traga u jednoj epohi postojanja Sarajeva.
Kuća se nalazi u okviru Baščaršije, na uglu Obale Kulina bana i Despićeve ulice u starom dijelu Sarajeva, nedaleko od Latinske ćuprije. Po koloniji dubrovačkih trgovaca taj dio grada nekad se zvao Latinluk.
Kuća je danas u vlasništvu Muzeja Sarajeva, kao njegov depandans.
Historija Despića
Despići, koji su veliko bogatstvo stekli kao zanatlije i trgovci, predstavljali su elitu Sarajeva krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Njihova priča i trag koji su ostavili su neizbrisivi, a u daljim redovima ovog teksta nastojat ćemo vam približiti značaj njihove zaostavštine - Despića kuće za glavni grad BiH. Pa, krenimo redom.
Prema predanju, u zapisima o ovoj porodici, Despići su porijeklom iz sela Sombora u Gatačkom polju. Osnivač porodice, Risto Slijepčević, je došao u Sarajevo da izuči ćurčijski zanat (ćurčije su krznari). Oženio je Despu Despić i sa njom dobio dva sina koje su vremenom prozvali Despini sinovi, te tako prihvataju majčino prezime.
Jedan od sinova, Nikola, nastavio se baviti očevim poslom, obogatio se i posao proširio na trgovinu. Nikola je uzeo pod zakup, a vrlo brzo i kupio kuću u Latinluku, dijelu grada u kojem je stanovalo domaće hrišćansko stanovništvo, kao i Dubrovčani.
Nakon toga ubrzo, kupuje još jedan objekat koji povezuje sa prvim, a njegov sin Jovo, dodaje “desno krilo" kuće, čime ona poprima današnji izgled.
Ovako građena, u fazama sa nadogradnjom i adaptacijom, kuća predstavlja pravi izazov i inspiraciju za arhitekte.
Najznačajnija ličnost
Jedan od Jovinih sinova, Makso Despić je sigurno najznačajnija ličnost ove porodice i sinonim u porodičnom pominjanju. Za vrijeme turske uprave bio je haznadar (državni blagajnik), čiji je mandat dva puta obnavljan zbog uspješno obavljenog posla, dok je za vrijeme austrougarske uprave bio Gradski vijećnik i član delegacije koja je u ime BiH išla u Beč kod Cara.
Poznato je da je Makso Despić išao dva puta na hadž, u Jerusalim. Umro je u devedesetoj godini, a iza sebe je ostavio vrlo zanimljiv testament u kojem je izrazio svoju volju o načinu ukopa i podjeli imovine.
Nakon Maksine smrti, u kući na Obali još je jedno vrijeme živjela njegova kćerka, Darinka.
Porodica Despić je iselila u Belgiju 1967. godine.
Despića kuća
Kuća je građena u nekoliko faza i u tri različita perioda. Najstariji dio datira iz 17. vijeka.
Smatra se i pretečom modernog pozorišta. Naime, u njoj su se odigravale prve pozorišne predstave koje su braća Despići pripremali za svoje goste.
Arhitektura kuće odražava tradicionalni osmanski stil, ali s utjecajima zapadnjačke arhitekture, što je bilo uobičajeno među imućnijim porodicama u Sarajevu tog vremena.
Enterijer kuće bogato je ukrašen i sadrži autentičan namještaj, predmete kućne upotrebe, tekstil, umjetnička djela i druge predmete koji svjedoče o načinu života i kulturi življenja sarajevske buržoazije u 19. i početku 20. vijeka.
Kuća ima više važnih prostorija, uključujući gostinsku sobu, ženski dio kuće (haremluk) i muški dio (selamluk), kao i druge dijelove koji su bili standardni za kuće ovog perioda.
Porodica Despić, čije je postojanje i djelovanje ostavilo neizbrisiv trag u historiji Sarajeva, u zaostavštinu gradu predala je porodične kuće i dio svoje imovine, a jedna od njih pretvorena je u depadans Muzeja Sarajeva kako bi buduća pokoljenja mogla saznati nešto više o toj porodici, ali i načinu života s kraja 19. stoljeća.
Muzej Sarajeva
Samim ulaskom u ovaj objekt zaronite u neko drugo vrijeme, prepuštajući se atmosferi nekadašnjeg načina života, pitomijeg i bez današnje savremene tehnologije.
Društvene promjene dovele su i do značajnih promjena u kulturi stanovanja. Tako je i drugi sprat Despića kuće u potpunosti opremljen u centralnoevropskom maniru.
Prostorije podsjećaju na bečke salone, što je posebno uočljivo po namještaju iz Austrije i Venecije – ukućani su u osmanskom periodu spavali na podu, a sada na krevetima, počinje se sjediti za stolovima, a tu je i klavir uz koji su se ukućani opuštali.
Despića kuća je značajna još iz jednog razloga. U njoj su se održavale prve pozorišne predstave zapadnog tipa. U Pozorišnoj sali, Despići su ugošćavali ugledne ljude svog vremena, predstavnike diplomatskog kora akreditovanog u tadašnjem Sarajevu, svoje prijatelje i članove svoje porodice.
Kada se vide dimenzije ove prostorije onda se shvati intima ovakvih druženja. Dio inventara neophodnog za ovu djelatnost kupili su od engleskog konzula, a dio je nabavljen iz Beča.
Sve do 1878. su se u ovoj kući održavale pozorišne predstave, a nakon ove godine, druženja se nastavljaju uz recitovanja, ples i muziku.
Zaostavština Despića
Zaostavština ove porodice obuhvata čitav niz različitih grupa predmeta: od pokućstva, slika, ikona, posuđa, fotografija, odjeće i rodoslova.
Muzej Sarajeva ima oko 600 predmeta koji su pripadali porodici Despić.
Materijal zbirke se proteže od kraja 18. do polovine 20.vijeka, dok glavnina zbirke pripada 19. vijeku. Vrijednost ove zaostavštine je neprocjenjiva za proučavanje kulturne historije Sarajeva, ali i cijele BiH. Ona oslikava vrijeme i društvo u kojem je nastajala, te je treba posmatrati kao svjedočanstvo o životu građanskog društva i ostatak jednog vremena, koje je iza nas.
Kuća je sanirana 2001. godine uz pomoć švedske fondacije Kulturno naslijeđe bez granica, Vlade Kantona Sarajevo i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.
U najstarijem dijelu kuće ostala su sačuvana obilježlja ovdašnje kulture stanovanja u XIX stoljeću: musandare, rafe, zidane peći sa lončićima i peškuni. Također, uspjeli su se sačuvati i izuzetno vrijedni primjeri direktnog oslikavanja na drvenim plankama, koji su restaurirani i rekonstruirani.
Kao dio stalne postavke, u Despića kući je postavljena izložba „Heroj Valter“ o Vladimiru Periću – Valteru, vođi pokreta otpora nacističkoj okupaciji Sarajeva.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 15. do 22. marta 2005. godine, donijela je odluku da se Despića kuća proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Despića kuća, obnovljena i muzeološki postavljena, otvorena je 27.12.2007. godine.
