Građanski rat u Siriji ponovo je u centru pažnje svjetske javnosti nakon što je nova pobunjenička koalicija pokrenula iznenadni napad, zauzevši dva velika grada, razbijajući zatišje u ratu koji nikada formalno nije završio.
Obnovljeni sukob, u kojem je poginulo više od 300.000 ljudi i zbog kojeg je gotovo šest miliona izbjeglica napustilo ovu azijsku zemlju, ima široke posljedice u cijeloj regiji i šire.
Šta se dogodilo u ratu u Siriji?
Na vrhuncu Arapskog proljeća 2011. prodemokratski demonstranti izašli su na ulice u Siriji, pozivajući na svrgavanje autoritarnog predsjednika Bashara al-Assada.
Demonstrantri su dočekani smrtonosnom silom, prenosi CNN.
Kako su Assadove snage slomile prodemokratski pokret, počela se formirati naoružana opozicija sastavljena od malih milicija i nekih prebjega iz sirijske vojske.
Opozicione snage – decentralizirane, sastavljene od različitih ideologija, ali sa zajedničkim ciljem svrgavanja Assada – imale su na različite načine podršku stranih sila, uključujući susjednu Tursku, regionalne divove Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, kao i Sjedinjene Američke Države.
Kako su protuvladine snage rasle, sirijski saveznici Iran i Rusija pojačali su svoju podršku.
Na terenu su Iranska revolucionarna garda kao i njen libanski "proksi" Hezbollah pomogli u borbi protiv naoružanih pobunjeničkih grupa.
Na nebu su sirijske zračne snage pojačane ruskim ratnim avionima.
Ekstremni islamisti, uključujući Al-Qaidu, zainteresirali su se za Siriju, zauzevši zajednički cilj s umjerenom sirijskom opozicijom koja nije pozdravljala uplitanje džihadista.
Međutim, do 2014. ekstremisti su dominirali i ISIL ("Islamska država") počeo je harati zemljom. Strahujući da bi Sirija postala trajno žarište terora, međunarodna koalicija predvođena SAD uskočila je s fokusom na eliminaciju grupe, ali bez suočavanja sa sirijskim režimom.
Sirijske demokratske snage (SDF) – američki partner sastavljen od kurdskih boraca – borile su se protiv ISIL-a, učinkovito okončavši teritorijalno postojanje ove grupe.
Godine 2020. Rusija i Turska dogovorile su prekid vatre u posljednjoj preostaloj pokrajini koju drži opozicija, Idlibu, pristajući uspostaviti sigurnosni koridor sa zajedničkim patrolama.
Od tada nije bilo većih sukoba, ali sirijska vlada nikada nije vratila cijelu svoju teritoriju. I kao što događaji u Alepu pokazuju, oružani otpor nikada nije prestao.
Zašto je ponovo došlo do sukoba?
Ofanziva je započela prošle sedmice nakon što su pobunjenici formirali novu koaliciju pod nazivom "Komanda vojnih operacija".
Brzo su prošli kroz sela izvan Alepa i sada navodno kontroliraju veći dio grada, nailazeći na mali otpor na putu.
Više od semdice nakon početka ofanzive, pobunjenici su u četvrtak ušli u Hamu, strateški važan grad oko 150 kilometara južno od Alepa. Sirijska vojska je rekla da se povlači iz grada.
Nakon što su zauzeli Hamu, pobunjenici su rekli da se planiraju probiti južnije do grada Homsa.
Kažu da nastoje osloboditi okupirani teritoriju i da su odgovorili na pojačane napade vladinih snaga i proiranskih paravojnih grupa.
Pobunjenici možda žele iskoristiti oslabljenu vladu čiji su ključni saveznici jako zaokupljeni drugim sukobima.
Rusija je izvršila invaziju na Ukrajinu 2022. godine i u rat ubacila ljudstvo i resurse. Rusija je Assadov glavni partner na nebu.
U međuvremenu je Iran pretrpio niz napada iz Izraela, posebno zadavši teške udarce Hezbollahu.
Analitičari su za CNN rekli da sirijski pobunjenici koriste vakuum koji je ostavila grupa za napredovanje u Siriji.
Gubitak Alepa predstavlja značajan korak nazad za Assadove snage.
Nekad najveći sirijski grad po broju stanovnika i privredna prijestonica, jedan je od najstarijih naseljenih gradova na svijetu.
Hama pruža direktne linije snabdijevanja između glavnog grada Damaska i Alepa.
Ko su buntovnici?
Nova grupacija sastoji se od širokog spektra opozicionih snaga, od islamističkih frakcija do umjerenih.
Predvodi ih Hayat Tahrir al-Sham (HTS), bivša "ispostava" Al-Qaide u Siriji koja se prije zvala Al-Nusra Front.
Grupa je službeno prekinula veze s Al-Qaidom i bila je de facto vladar u Idlibu. Njima su se priključile grupe koje podržava Turska i druge koje je prethodno podržavala Amerika.
Situaciju komplicira to što se neke od pobunjeničkih grupas bore i protiv Sirijskih demokratskih snaga.
Slobodna sirijska vojska koju podržava Turska, a koja je dio pobunjeničke koalicije koja je preuzela kontrolu nad većim dijelom Alepa, saopćila je u nedjelju da je preuzela kontrolu nad gradom Tal Rifaat i gradovima Ain Daqna i Sheikh Issa.
Također tvrde da su zauzeli sela Shaaleh i Nairabiyyeh u sjevernom dijelu Alepa. Te teritorije prethodno nije držala vlada Bashara al-Assada nego Sirijske demokratske snage.
Ove snage uglavnom se sastoje od kurdskih boraca iz grupe poznate kao Jedinice narodne zaštite (YPG), koju susjedna Turska smatra terorističkom organizacijom.
Kako će Sirija odgovoriti?
Sirijski i ruski avioni napadali su pobunjenike u Alepu i Idlibu, što je taktika koja je bila ključna u osvajanju teritorije tokom građanskog rata.
Assad je obećao da će Sirija nastaviti "braniti svoju stabilnost i teritorijalni integritet pred svim teroristima i njihovim pristalicama", a ministarstvo odbrane je reklo da se priprema za pokretanje protuofanzive.
Međutim, u ovoj fazi nije jasan puni obim sposobnosti ili spremnosti vlade da odgovori. Mnogo će ovisiti o podršci koju njeni ključni saveznici mogu pružiti.
Bilo je znakova okupljanja sirijskih saveznika oko vlade, s iranskim najvišim diplomatom Abbasom Araghchijem koji je u nedjelju iz Teherana otputovao u Damask.
Budući da pobunjenici kontroliraju Alep, uključujući ključne vojne lokacije i aedorrom, svaki protunapad bit će težak za sirijsku vojsku.
Grad je izdržao gotovo dvije godine pod gotovo neprekidnom opsadom vladinih snaga prije nego što je zauzet 2016. godine...
