Glavni globalni igrači u svijetu sada moraju računati s geopolitičkim učinkom ofanzive pobunjenika koju vodi islamistička grupa u Siriji, a koja bi potencijalno mogla ugroziti vlast predsjednika Bashara al-Assada nad ovom azijskom zemljom.
Sirijski pobunjenici su munjevito napredovali na sjeveru zemlje, zauzevši dva velika grada: Alep, drugi najveći grad, i Hamu, strateški važan grad koji se nalazi na vitalnoj logističkoj ruti.
Ciljevi isti
Pobunjenici kažu da će napredovati južnije do Homsa, nešto više od 160 kilometara od sirijske prijestolnice Damaska.
“Kada govorimo o ciljevima, cilj revolucije ostaje rušenje ovog režima.
Naše je pravo upotrijebiti sva raspoloživa sredstva za postizanje tog cilja,” rekao je Abu Mohammad al-Jolani, bivši borac Al-Qaide koji sada predvodi pobunu, u intervjuu za CNN.
Dok Assad ima mnogo neprijatelja u regiji i šire, njegov pad ne bi svi pozdravili.
Zapadne i arapske države, kao i Izrael, željele bi vidjeti smanjenje utjecaja Irana u Siriji, ali niko ne želi da radikalni islamistički režim zamijeni Assada.
Za Rusiju bi pad Sirije mogao značiti gubitak najbližeg bliskoistočnog saveznika i potkopavanje njene sposobnosti da pokazuje moć dok ratuje u Ukrajini.
Što se tiče Irana, to bi moglo razbiti njegovu takozvanu Osovinu otpora, koju čine negove savezničke države i milicije.
Evo kako bi događaji u Siriji mogli utjecati na ključne igrače na Bliskom istoku:
Arapske države
Napredovanje pobunjenika u Siriji označava prvi pravi test predanosti moćnih arapskih država da se pomire s Assadom.
Na vrhuncu građanskog rata u Siriji, sunitske arapske države, uključujući regionalne moćnike Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, prekinule su veze s Assadovim režimom koji je saveznik Irana.
Pokušale su ga izolirati i bacile su svoju težinu iza opozicionih grupa koje su ga pokušavale srušiti, videći to kao priliku za obuzdavanje regionalnog utjecaja Teherana.
Međutim, Assad je, uz pomoć Rusije, Irana i libankog Hezbollaha, preživio i vratio teritoriju izgubljenu od pobunjenika.
Pod teškim američkim sankcijama, Sirija se pretvorila u ono što neki stručnjaci nazivaju "narko-državom", raspirujući krizu s drogom u susjednim zemljama.
Nova stvarnost u Siriji potaknula je arapske nacije da pruže ruku Assadovom režimu, a tokom proteklih nekoliko godina Saudijska Arabija i UAE predvodili su napore prema njegovoj regionalnoj i međunarodnoj rehabilitaciji. Godine 2023. sirijski režim ponovno je primljen u Arapsku ligu.
Više od desetljeća nakon što su podržale sirijsku oporbu, arapske države Zaljeva, uključujući Saudijsku Arabiju i UAE, sada su na strani Assada dok se on ponovno suočava s pobunom.
Iran
Iran je iskoristio Siriju za širenje svog regionalnog utjecaja preko grupa stacioniranih u ovoj zemlji.
Islamska Republika, zajedno sa svojim najstrašnijim saveznikom Hezbollahom, pokazala se ključnom u održavanju Assada na vlasti, pomažući sirijskim vladinim snagama da povrate izgubljenu teritoriju, dok je slala vlastite komandante Islamske revolucionarne garde (IRGC) da savjetuju Assadovu vojsku.
Nakon što je palestinska militantna grupa Hamas pokrenula napad na Izrael u oktobru prošle godine, Hezbollah je počeo razmjenjivati vatru s Izraelom, što je izazvalo izraelsku odmazdu u kojoj su ubijeni čelnici grupe i značajno slabljenje njezine sposobnosti.
Kao rezultat toga, Hezbollah je povukao svoje snage iz Sirije kako bi se fokusirao na rat s Izraelom, ostavljajući Assada izloženim, kažu stručnjaci.
"Gubitak Sirije bio bi veliki udarac za Iran. Ulaganje koje su Iranci napravili u Siriji vrlo je značajno, to je važan kopneni most prema Libanu, ali također i savezništvo koje Iranci imaju s Assadovim režimom", kaže Trita Parsi, izvršna potpredsjednica Quincy Instituta sa sjedištem u Washingtonu.
Izrael
I Izrael je uhvaćen u teškom položaju. Assad, koji na Izrael gleda kao na neprijatelja, nije predstavljao direktnu prijetnju zemlji, te je odlučio ne odgovoriti na redovne izraelske udare u Siriji tokom prošle godine.
Hadi al-Bahra, čelnik sirijske opozicije koji zastupa grupe protiv Assada, uključujući Sirijsku nacionalnu vojsku (SNA) koju podržava Turska, rekao je da su se pobunjenici prošle sedmice osjetili ohrabreni da napreduju prema Alepu nakon što je Izrael oslabio Hezbollah i iranski utjecaj u regiji.
No, grupa koja predvodi pobunu je Hayat Tahrir Al Sham (HTS) čiji je vođa Abu Muhammad Al Jolani bivši borac Al-Qaide s islamističkom ideologijom koja se protivi Izraelu.
"Izrael je između Irana, njegovih saveznika i sirijskih islamskih pobunjenika. Nijedan od izbora nije dobar što se tiče Izraela, ali trenutno su Iran i njegovi saveznici oslabljeni, što je dobro", rekao je Avi Melamed, bivši izraelski obavještajac, za CNN.
Rusija
Assad je bio u gubitničkom nizu u Siriji sve dok ruski predsjednik Vladimir Putin nije intervenirao 2015. Bez ruske zračne podrške, ponovno zauzimanje Alepa 2016., prekretnica za sirijskog predsjednika u sukobima, bilo bi teško, ako ne i nemoguće.
Kremlj je ove sedmice rekao da će "sigurno nastaviti podržavati" Assada dok su ruski avioni pojačavali udare na opozicione snage u sjevernoj Siriji.
Nicole Grajewski, saradnica u Programu za nuklearnu politiku pri Carnegie Endowment for International Peace s fokusom na Rusiju, rekla je da je Assadov režim bio zatečen nespreman tokom posljednje ofanzive pobunjenika, a pobunjenici su možda iskoristili ruski rat u Ukrajini da pokušaju napraviti prevrat u Siriji.
Moskva nije poslala velik broj snaga u Siriju i možda je još uvijek sposobna podržati je, dodala je, ali je sposobnost Rusije da mobilizira snage teško očekivati s obzirom na to koliko brzo pobunjenici napreduju sjevernom Sirijom.
Sve u svemu, napredovanje pobunjenika uz pomoć Turske je "prilično velika prijetnja Rusiji", rekla je Grajewski za CNN.
“Rusija je uložila previše kapitala u Assada i gubitak Sirije bio bi još veći gubitak od njenog šireg statusa velike sile i njene sposobnosti manevriranja na Bliskom istoku”, dosaje ona.
Turska
Turska se pokušala distancirati od akcija pobunjenika u sjevernoj Siriji, ali ona je glavni saveznik Sirijske nacionalne armije, jedne od grupa koje guraju ofanzivu.
Ankara je također predstavljala opoziciju u pregovorima s Rusijom tokom nekoliko godina u prošlom desetljeću, što je na kraju dovelo do sporazuma o prekidu vatre 2020. između strana u Siriji.
Uprkos podrški opozicionim snagama, Turska nije isključila približavanje Siriji.
Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan pozvao je na sastanak s Assadom, čovjekom kojeg je nekad označavala kao teroristu, kako bi se odnosi ponovno pokrenuli.
Assad se odbija sastati s njim sve dok Turska i dalje okupira dijelove njegove zemlje.
Turska je također tražila rješenje za blizu 3,1 milion sirijskih izbjeglica koje su na njenoj teritoriji – više od bilo koje druge zemlje.
Izbjeglice su postale glavna točka razmimoilaženja u Turskoj, što je često dovodilo do protusirijskih nemira i poziva opozicionih stranaka na masovnu deportaciju.
Donedavno je situacija u Siriji u Turskoj viđena kao "režim pobjeđuje, opozicija gubi" s osovinom Iran-Rusija koja definira razvoj događaja na terenu, rekao je Galip Dalay, viši savjetnik u Chatham Houseu, think tanku u Londonu.
Međutim, nedavni napad pobunjenika promijenio je tu dinamiku moći.
“Sada je jasno da se Turci žele uključiti u pregovore, ali pokazujući Assadu da u pregovore ulazi s tačke slabosti.
Ako se pregovori sada održe, jedini način na koji će to dovesti do nečega je ako Assad pruži stvarne ustupke, a ne kozmetičke”, rekao je Dalay za CNN.
Drugi cilj Turske je potisnuti kurdske pobunjeničke grupe smještene duž tursko-sirijske granice i stvoriti tampon zonu.
Erdogan se dugo protivio kurdskom nacionalizmu i jasno je dao do znanja da je njegov krajnji cilj eliminirati Kurdistansku radničku stranku (PKK), kurdsku krajnje ljevičarsku militantnu i političku grupu sa sjedištem u Turskoj i Iraku.
