Pad Bashara al-Assada bio je gotovo nezamisliv prije samo sedam dana, kada su pobunjenici započeli svoju zapanjujuću kampanju iz svoje baze u Idlibu, na sjeverozapadu Sirije.
Assad je došao na vlast 2000. godine nakon smrti svog oca Hafeza, koji je zemljom vladao 29 godina - i vrlo poput svog sina, željeznom rukom. Assad junior naslijedio je čvrsto kontroliranu i represivnu političku strukturu.
U početku su se nadali da bi mogao biti drugačiji – otvoreniji, manje brutalan. Ali te su nade kratko trajale.
Assad će zauvijek ostati zapamćen kao čovjek koji je brutalno ugušio mirne proteste protiv svog režima 2011. godine, što je dovelo do građanskog rata. Više od pola miliona ljudi je ubijeno, šest miliona ostalih postalo je izbjeglicama.
Uz pomoć Rusije i Irana slomio je opoziciju i preživio. Rusija je koristila svoju zastrašujuću zračnu moć dok je Iran poslao vojne savjetnike u Siriju, a Hezbollah, milicija koju podržava u susjednom Libanonu, rasporedila je svoje dobro obučene borce, piše BBC.
To se ovoga puta nije dogodilo. Njegovi saveznici, zaokupljeni svojim poslovima, u biti su ga napustili. Bez njihove pomoći, njegove trupe nisu bile u stanju - a na nekim mjestima očito nisu bile voljne - zaustaviti pobunjenike, predvođene islamističkom militantnom skupinom Hayat Tahrir al-Sham (HTS).
Prvo su prošle sedmice zauzeli Alep, drugi po veličini grad u zemlji. Zatim Hama, a danima kasnije, ključno središte Homsa, koje izolira Damask. Za nekoliko sati ušli su u glavni grad, sjedište Assadove moći.
Kraj pet desetljeća vladavine porodice Assad preoblikovat će ravnotežu snaga u regiji.
Iran opet doživljava značajan udarac. Sirija pod Assadom bila je dio veze između Iranaca i Hezbollaha, a bila je ključna za transfer oružja i municije toj skupini.
Sam Hezbollah je ozbiljno oslabljen nakon rata s Izraelom.
Iran je također vidio kako su Hutiji u Jemenu bili meta zračnih napada. Sve ove frakcije, plus milicije u Iraku i Hamas u Gazi, čine ono što Teheran opisuje kao Osovinu otpora, koja je sada ozbiljno oštećena.
Ova nova slika slavit će se u Izraelu gdje se na Iran gleda kao na egzistencijalnu prijetnju.
Mnogi smatraju da se ova ofanziva ne bi mogla dogoditi bez blagoslova Turske. Neko je vrijeme predsjednik Recep Tayyip Erdogan vršio pritisak na Assada da se uključi u pregovore kako bi se pronašlo diplomatsko rješenje sukoba koje bi omogućilo povratak sirijskih izbjeglica.
Najmanje tri miliona njih je u Turskoj, a to je lokalno osjetljivo pitanje.
Ali Assad je to odbio učiniti.
Turska, koja podupire neke od pobunjenika u Siriji, demantirala je potporu HTS-u.
Mnogi ljudi su sretni što Assad odlazi.
Ali šta se dalje događa? HTS ima svoje korijene u al-Qaidi i nasilnu prošlost.
Posljednjih su godina proveli pokušavajući se rebrendirati kao nacionalistička snaga, a njihove nedavne poruke imaju diplomatski i pomirljivi ton.
Ali mnogi nisu uvjereni i zabrinuti su što bi mogli učiniti nakon rušenja režima.