Kada je Donald Trump sjedio sa svjetskim čelnicima u Parizu prošlog vikenda kako bi se divili obnovljenoj katedrali Notre Dame, naoružani islamistički borci u Siriji bili su u džipovima na putu za prijestonicu Damask finalizirajući pad režima Bashara al-Assada.
Novoizabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, koji je sjedio između francuskog prvog para, još uvijek je pratio zapanjujući razvoj događaja na Bliskom istoku.
"Nije naš prijatelj"
"Sirija je haos, ali nije naš prijatelj. SAD ne trebaju imati ništa s ovim. Ovo nije naša borba", objavio je istog dana na svojoj društvenoj mreži Truth Sociol.
Ovaj post, i još jedan sljedeći dan, bili su podsjetnik na snažan mandat novoizabranog predsjednika da se ne miješa u vanjsku politiku.
Također je pokrenulo velika pitanja o tome šta slijedi. S obzirom na način na koji se rat uvukao i utjecao na regionalne i globalne sile, može li Trump zaista "imati ništa" sa Sirijom sada kada je pala vlada predsjednika Bashara al-Assada?
Hoće li Trump povući američke trupe?
Razlikuje li se njegova politika drastično od politike dosadašnjeg predsjednika Joea Bidena, i ako je tako, koja je svrha da Bijela kuća učini bilo šta u pet sedmica prije nego što Trump preuzme vlast?
Sadašnja administracija uključena je u bjesomučnu rundu diplomatije kao odgovor na Assadov pad i uspon na vlast Hayat Tahrir al-Sham (HTS), sirijske islamističke oružane grupe koju SAD označavaju kao terorističku organizaciju.
SAD kaže da nova sirijska vlada mora biti transparentna i inkluzivna, ne smije biti "baza za terorizam", ne može prijetiti sirijskim susjedima i mora uništiti sve zalihe kemijskog i biološkog oružja.
Postoji načelo
Za Mikea Waltza, Trumpovog kandidata za savjetnika za nacionalnu sigurnost, koji tek treba biti potvrđen, postoji jedno načelo njegove vanjske politike.
"Predsjednik Trump izabran je s velikim mandatom da ne uvuče SAD u bliskoistočne ratove", rekao je on za Fox News.
Nastavio je navoditi američke "glavne interese" kao što su grupa Islamska država (ISIL), Izrael i "naši arapski saveznici u Zaljevu".
Waltzovi komentari bili su uredan sažetak Trumpovog pogleda na Siriju kao mali komadić slagalice u njegovoj većoj slagalici regionalne politike.
Njegovi su ciljevi osigurati da ostaci ISIL-a ostanu obuzdani i osigurati da buduća vlada u Damasku ne može ugroziti najvažnijeg regionalnog saveznika Washingtona, Izrael.
Trump je također fokusiran na ono što vidi kao najveću nagradu - historijski diplomatski i trgovinski sporazum za normalizaciju odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, za koji vjeruje da bi dodatno oslabio i ponizio Iran.
Ostalo je, vjeruje Trump, sirijski "nered" koji treba riješiti.
Trumpova retorika vraća se na ono kako je govorio o Siriji tokom svog prvog mandata, kada je ismijavao zemlju – koja ima izvanrednu kulturnu historiju koja seže hiljadama godina unazad – kao zemlju "pijeska i smrti".
"Donald Trump, lično, stvarno je želio imati vrlo malo posla sa Sirijom tokom svoje prve administracije.
Međutim, postoje drugi ljudi u njegovom krugu koji su mnogo više zabrinuti za borbu protiv terorizma", rekao je za BBC Robert Ford, koji je služio kao ambasador predsjednika SAD Baracka Obame u Siriji od 2011. do 2014.
Podrška umjerenim grupama
On se zalagao za jaču američku intervenciju u obliku podrške sirijskim umjerenim opozicionim grupama da se suprotstave Assadovoj brutalnoj represiji nad stanovništvom.
SAD trenutno ima oko 900 vojnika u Siriji istočno od rijeke Eufrat i u zoni "bez konflikta" od 55 kilometara koja graniči s Irakom i Jordanom.
Njihova službena misija je suprotstaviti se ISIL-u te obučiti i opremiti Sirijske demokratske snage (SDF - kurdski i arapski saveznici SAD koji kontroliraju teritoriju).
SDF također nadzire kampove u kojima se nalaze borci ISIL-a i njihove obitelji.
U praksi, američka prisutnost na terenu također je otišla dalje od toga, pomažući blokirati potencijalni tranzitni put oružja za Iran, koji je koristio Siriju za snabdijevanje svog saveznika Hezbollaha.
Ford, kao i drugi analitičari, vjeruje da bi, iako Trumpovi izolacijski instinkti dobro funkcioniraju na društvenim mrežama, realnost na terenu i stavovi njegovog vlastitog tima mogli umanjiti njegove planove.
To ponavlja i Wa'el Alzayat, bivši savjetnik za Siriju u američkom State Departmentu.
"U svoju administraciju dovodi neke ozbiljne ljude koji će voditi njegov bliskoistočni dosije", rekao je za BBC, posebno ističući da je senator Marco Rubio, koji je nominiran za državnog sekretara, "ozbiljan igrač vanjske politike ".
Odlučne mjere
Waltz je sažeo zamagljene linije Trumpovog obećanja da "nije naša borba".
""To ne znači da on nije voljan apsolutno uskočiti. Trump nema problema s poduzimanjem odlučnih mjera ako je američka domovina na bilo koji način ugrožena", kaže on.
Dodatna mogućnost napetosti je još jedna ključna osoba, Tulsi Gabbard, koju je Trump nominirao za direktoricu nacionalne obavještajne službe.
Kontroverzna bivša članica Demokrata, koja je postala je Trumpova saveznica, susrela se s Assadom 2017. na "utvrđivanju činjenica" i tada je kritizirala Trumpovu politiku.
No, zabrinutost zbog nastavka misije u Siriji i želja da se okončati nije isključivo Trumpova.
U januaru su tri američka vojnika ubijena u američkoj bazi u Jordanu u napadu bespilotnim letjelicama milicija koje podržava Iran i djeluju u Siriji i Iraku, dok je rat Izraela i Hamasa u Gazi prijetio širenjem u regiji.
Ovaj i drugi napadi nastavili su postavljati pitanja Bidenovoj administraciji o nivou američkih snaga i njihovoj izloženosti u tom području.
Stajališta se podudaraju
Zapravo, mnoga stajališta Bidenove i nove Trumpove administracije o Siriji više se podudaraju nego što se razlikuju.
Uprkos oštrim razlikama u tonu i retorici, oba čelnika žele da Damaskom upravlja vlada koja je podložna američkim interesima.
I Biden i Trump žele graditi politiku na poniženju Irana i Rusije u Siriji.
Trumpov "ovo nije naša borba, neka se odigra" njegov je ekvivalent Bidenovoj administraciji "ovo je proces koji trebaju voditi Sirijci, a ne SAD".
Međutim, glavna razlika, i ona koja izaziva najviše tjeskobe među Bidenovim pristalicama, je u Trumpovom pristupu američkim snagama na terenu i američkoj podršci SDF-u, rekao je Bassam Barabandi, bivši sirijski diplomata u Washingtonu koji je pomogao opozicionarima da izbjegnu od Assadovog režima.
"Biden ima više simpatija, povezanosti, strasti prema Kurdima.
Historijski gledano, on je bio jedan od prvih senatora koji je posjetio kurdska područja u sjevernom Iraku nakon invazije Sadama Husseina na Kuvajt.
Trump i njegovi ljudi njima nije toliko stalo. Oni uzimaju u obzir da ne izostave svoje saveznike, shvataju ovo, ali način na koji to provode je drugačiji", rekao je on.
Barabandi, koji je rekao da podržava Trumpovu neintervencionističku retoriku, misli da će novoizabrani predsjednik povući američke trupe "sigurno", ali u postupnom vremenskom okviru i s jasnim planom.
Neće biti kao u Afganistanu
"Neće biti kao u Afganistanu, u roku od 24 sata.
On će reći u roku od šest mjeseci, ili u kojem god roku", dodaje on.
A mnogo bi se moglo vrtjeti oko Trumpovih razgovora s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, s kojim se smatra da ima blizak odnos.
Američka podršku SDF-u dugo je bila izvor napetosti s Turskom, koja na Jedinice narodne obrane (YPG) – kurdske snage koje čine vojnu okosnicu SDF-a – gleda kao na terorističku organizaciju.
Otkako je Assad pao, Turska izvodi zračne napade kako bi istjerala kurdske borce iz strateških područja, uključujući grad Manbij.
Trump bi možda želio sklopiti dogovor sa svojim prijateljem u Ankari koji bi mu omogućio povlačenje američkih trupa i mogao bi doprinijeti daljnjem jačanju Turske.
Međutim, mogućnost da grupe koje podržava Turska preuzmu kontrolu nad nekim područjima zabrinjava mnoge, uključujući Wa'ela Alzayata, bivšeg stručnjaka američkog State Departmenta za Siriju.
"Ne možete imati različite grupe koje upravljaju različitim dijelovima zemlje, kontrolirajući različite resurse.
Postoji ili politički proces, za koji mislim da SAD ima ulogu, ili nešto drugo, i nadam se da će izbjeći taj drugi scenarij", naveo je Alzayat.
