Da i najdublje zakopane tajne u svakom trenutku mogu izaći na vidjelo, psihološki gledano, jedan je od najvećih strahova čovjeka.
Količina straha koju organizam luči proporcionalno se povećava s brojem ljudi koji dijeli istu tajnu i pokušava je zadržati u mračnim dubinama u koje je zakopana. Strah u takvim situacijama često prelazi u paranoje, a paranoja se iskazuje nesmotrenim, neplanskim, iracionalnim potezima.
Nakon, vjerovatno neprospavane noći, špicevi trodecenijiskog režima i svi oni koji su na neki način povezani s njim, danas su počeli pokazivati iracionalne ispade.
Razlog zbog kojeg se mnogima u vladajućoj porodičnoj partiji grčilo lice od straha je sinoćnji intervju Kemala Ademovića na Raportu.
Bivši šef tajne službe AID (Agencija za istraživanje i dokumentaciju), bliski čovjek Alije Izetbegovića i dugogodišnji istaknuti član SDA, danas politički direktor NiP-a sinoć je poslao nekoliko direktnih, ali i vješto upakovanih poruka režimu.
"Nikome ništa iz SDA nikad nisam nažao učinio, niti ću. Ali ko udari na moju porodicu, udarit ću i ja na njegovu... Bolje da ne iskušavaju to naše strpljenje. Drugi put to ponavljam, nikad to nisam radio, sada to kažem. Udarili su mi na porodicu", rekao je Ademović i dodao:
"Nikad ništa nisam zloupotrebljavao".
A šta to Kemo Ademović zna i šta bi to mogao zloupotrijebiti?
Prosto je nemoguće tvrditi šta je Ademović mislio, no mogu se poredati određene općepoznate činjenice.
Ademović je bio šef tajne službe u periodu kada je u Sarajevu počinjeno nekoliko političkih ubistava.
Jedno je ono Nedžada Ugljena (pomoćnika direktora AID-a), a drugo Ramiza Delalića Ćele. Niti jedno od ovih ubistava, zbog sprege pravosuđa i režima, nikad nije razjašnjeno.
Imena koja su se povezivala s brutalnim ubistvima i danas su aktuelna u političkom životu, a itekako su uvezana sa SDA i obavještajnim muljem koje je okružuje.
Iako nikad nije rekao da zna ko je naručio i izvršio ubistva, on je rekao da je dao iskaz u Tužilaštvu KS na osnovu kojeg se to može utvrditi.
U tom kontekstu ne čudi izjava Bakira Izetbegovića da mu je jedino žao što je iz SDA otišao upravo Ademović.
I režim je do sinoć mirno spavao.
Sudeći prema divljanju armada morbidnih stranačkih botova i žutih, propalih glasila, mirni snovi su se raspršili, krenuli su panični napadi, grčevi, znoj i bjesnilo.
A bjesumični napadi nisu krenuli samo na Ademovića nego i na Raport.
U tome prednjači nekada respektabilni medij, danas propali tabloid i raštimani orkestar pod dvojakom palicom Senada Avdića i Asima Metiljevića.
Dva su razloga zbog kojih SB napada Raport.
Prvi je iz niskih pobuda, sličan onom iz kojeg erektilno disfunkcionalni starac zajedljivo bocka mlađeg, jačeg i svakom pogledu superiornijeg od sebe.
Raport je trenutno na medijskoj sceni ono što je SB bila prije 20 godina - dok se nije izgubila u lažima i spletkarenjima i na kraju se morala nageti onom ko više plaća - beskompromisan, drzak i britak.
Drugi je u suštini povezan s prvim.
Kako je SB davno izgubila sav kredibilitet, uredničkom dvojcu preostalo je još samo da radi po tuđem nalogu - onom režimskom.
