SLIKA 1: Ima Sarajevo svoju Babića bašču i tu su krajem 1941. godine Nijemci i ustaše u zasjedi sačekali mladića koji je krenuo u partizane i ubili ga. Potom su fašisti istjerali iz svih kuća sve majke da vide ubijenog mladića i kažu čiji je. Sve su ga poznavale, bio je iz porodice Bogićević, ali nijedna to nije rekla. Mladićeva majka gledala je svog mrtvog sina, stisla srce i zube, skamenila suze i ni riječi nije progovorila. Znala je da bi, ako kaže, stradala cijela Babića bašča. O ovome se poslije rata dugo pričalo, novine su o tome pisale. Sarajevo se i tako branilo i odbranilo.
SLIKA 2: Bio je Emerik Blum logoraš u Jasenovcu, a nakon rata napravio je Energoinvest, osnovao nekoliko fakulteta, razvio bh. privredu, bio je i gradonačelnik Sarajeva. Tada su o njemu svjetske novine pisale kao čovjeku koji slobodno može voditi Ujedinjene nacije, a američki Newsweek je saopštio da Sarajlija, gradonačelnik Sarajeva Blum, komotno može biti predsjednik Siemensa ili Hitachia. Pisale su tada evropske i američke novine da je Sarajevo svjetski bum. A Sarajlije su na ovo odgovarale: “Kakav bum, mi smo blum“.
SLIKA 3: Prije četiri godine, na krilima SDA, za gradonačelnika Sarajeva dolazi Abdulah Skaka. Ostaje upamćen po tvrdnji da se stalno treba boriti protiv antifašizma. Položaj gradonačelnika Sarajeva dobio je zahvaljujući glavešinama iz SDA koji su mu trgovinom i ucjenama osigurali glasove Gradskog vijeća. Kada je to javno otkriveno, on se nije ni počešao, nastavio je da paradira, dijeli ramazanske topove plaćene iz budžeta, a Sarajevo je nastavilo da tone i propada.
Skaka je i dalje gradonačelnik – ugledni i autoritativni Bogić Bogićević je nasankan, a cijeli izbor novog gradonačelnika pretvoren je u politički cirkus. U krajnjem, možda je to i dobro jer je javno otkrilo u kakvom se mulju, šlamperaju i kaljuži valja političko Sarajevo. I ne samo to: sada je potpuno razvidno da Sarajevo živi u vlastitim lažima i samo sebe obmanjuje kako je ozbiljan grad, grad multi, multi, multi...
A nije nego su ovi novi prekrižili sve njegove vrijednosti i manire i kuju neki novi grad po svom ukusu i mjeri. Skaka i njegov SDA svezali su Sarajevo i Bogićevića za ligure i gurnuli ih niz ledenu strminu. Pravo Sarajevo im ne odgovara, a Bogićević im smeta - znaju da bi pali u njegovu sjenu i brzo otpali, a Sarajevo ostalo.
Ima još. Cirkus sa izborom gradonačelnika potvrdio je ono staro: biti rođen u Sarajevu ne znači biti Sarajlija. Uostalom, dva po dobru čuvena gradonačelnika, su dokaz u nizu dokaza. Anto Sučić rođen je u Olovu, Uglješa Uzelac u selu Ivanjska kod Banje Luke. A bili su Sarajlije do kosti i gradonačelnici za poželjeti.
Da gradski vijećnici koji su izigrali Sarajevo i Bogićčevića imaju imalo obraza i da moral nisu pretvorili u žvakaću gumu, svi odreda bi se odmah povukli. Naravno da neće jer znaju da u gradskoj kasi ima puno novca koji će u njihove džepove. To što s punim pravom i razlogom Gradsko vijeće niko normalan neće ni slušati ni uvažavati, najmanje im je važno. To što su, svi gradski vijećnici, odmah na početku mandata postali loša strana života Sarajeva bitno im je kao lanjski snijeg.
I šta dalje? Ništa. Stanovnici Sarajeva nisu odbranili sebe od sebe. Ostaje im ono što su zaslužili: da kusaju crni med. Ispaštaju i ispaštat će samo Sarajlije.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
