Darivanje nas čini sretnim! Autor bestselera Chris Anderson otkriva zašto se velikodušnost zaista isplati.
Studije dokazuju ono što govore izreke poput „radosnije je davati nego primati“. Naprimjer, ljudi koji su donirali novac su mnogo sretniji mjesec kasnije od uporedne grupe koja nije donirala. Jer velikodušnost dovodi do oslobađanja hormona sreće dopamina i daje našem životu smisao i dubinu. Velikodušnost je također gorivo za zahvalnu interakciju zasnovanu na povezanosti i bliskosti. Povrh toga, sreća velikodušnosti traje – potpuno drugačije od hedonističke varijante brzog zadovoljstva koju doživljavamo, naprimjer, prilikom kupovine – analogne ili digitalne.
Dakle, dajemo li svojim radom značajan doprinos svijetu ili ga samo iskorištavamo? Da li redovno podržavamo druge u slobodno vrijeme? Da li smo velikodušni sa svojim finansijama? Da li naše vještine i resurse stavljamo na raspolaganje drugima? Tražimo li mogućnosti da umnožimo velikodušnost? Sve su to pitanja koja mi kao društvo treba da postavimo sebi. Jer: „Darežljivost podstiče međusobno poverenje i čini saradnju mogućom. I cijela naša civilizacija je izgrađena na tome”, piše Chris Anderson, američki novinar i vođa TED konferencije, u svojoj knjizi “Infectious Generosity”.
Iznad svega, on pokazuje koliko velikodušnost može biti zarazna: „Gledanje kako neko izvodi čin velikodušnosti inspirira vas da i sami djelujete i razmišljate velikodušno. Dokaz iz prakse: U TED eksperimentu sa Univerzitetom Britanske Kolumbije jedan posebno bogat par dao je 200 ljudi po 10.000 dolara. Ova velikodušnost je ohrabrila gotovo sve primaoce da doniraju u prosjeku dvije trećine novca.
