Teško je zamisliti neki kvalitetniji muzički projekt u našoj zemlji bez bubnjara Amara Češljara.
Mnogi su projekti iza njega, a iz svega toga on je izgradio svoje ime kao svojevrsni brend. Vrhunski muzičar i profesionalac također je veoma aktivan u educiranju mladih generacija.
U intervjuu za Raport Češljar je otvorio dušu te govorio o svom poslu, životu muzičara, porodici…
Turbulentna godina
Čime ste okupirani pred završetak 2024. godine?
Nekako pored svih drugih obaveza stigao sam puno truda i energije uložiti u mlade generacije bubnjara u školi bubnjeva i udaraljki "DrAmmarČešljar", koja odavno sarađuje i djeluje u sklopu iMTM instituta i Rock škole. Imamo super saradnju.
Mladi su naša budućnost i radeći taj posao nekih 18, 19 godina mislim da sam zaključno sa ovom godinom imao odgovornost, potrebu i želju da na muzičku scenu izbacim što više upotrebljivih i kvalitetnih bubnjara. Uspjeli smo i bit će ih još.
Njima je nekad nejasno u kakav to novi svijet treba da zagaze, ali kako dobivaju saznanja o tome sve su bolji i bolji na muzičkom polju
Kakva je 2024. bila za Vas?
Vjerovatno kao i mnogima u svakom smislu turbulentna. Situacija je generalno teška za sve ljude. Mada se čovjek uvijek hvata za te ljepše nalete i faze u svemu tome pa će uvijek reći, iako može bolje, dobro je. Kod mene je uvijek radno. Volim da radim svoj posao i sve oko muzike.
Da li je to škola, produkcija, snimanje, svirke... Nebitno.
Jedva sebi opraštam
Kako muzičari žive danas u BiH?
Stanje je teško. Mi smo obični ljudi i svaka situacija i nas dotiče. S druge strane ne mogu se puno ni žaliti, jer nekako posmatrajući i radeći svoj posao godinama na ozbiljnom nivou, trudim se raditi ga najbolje što mogu i znam.
Tako da, vjerovatno, a uz Božiju pomoć i to ima velike veze sa stanjem koje će poslije utjecati na vaš život. Recimo ja sam zaista puno posvećen poslu i ako mi se npr. desi neka najobičnija greška u toku neke svirke, ja to jedva sebi opraštam.
Analiziram i razmišljam o tome poslije cijelu noć kada dođem kući.
Muzika u cijelom svijetu čudno evoluira i većina nas (prateći svjetske muzičare) danas pokušava da se prilagodi, a opet u nekom najboljem mogućem smislu, da ne izgubi neki svoj pečat i naravno da preživi poslovno, egzistencijalno…
Mnogi tvrde da ste jedan od najboljih bubnjara na ovim prostorima. Sigurno Vam to imponuje.
Pa dobro, naravno, sve to laska. Vjerovatno je nesto i zasluženo. Mislim da se dobro nosim s tim cijeli život…
Smisao života
Kako život muzičara usklađuete s porodičnim?
Jako sam vezan za porodicu i sve radim i činim da smo što više zajedno. Da sam uključen u sve vezano za njih. Jednostavno svaki njihov pokret, stanje i situacija na dnevnom nivou...
Volim biti tu, da ne bih poslije žalio za tim. To je najveći smisao života. Toga sam svjestan od prvog dana i niti jedan minut ne prepuštam slučaju.
Vaš najdraži projekt ili koncert do sada?
Ima ih stvarno puno, ali jedan od dražih mi je možda Sevdah fest gdje sam pozvao Mariju Šestić kao gošću i drugaricu, koja je bila sposobna za takvo nešto.
Naime, imao sam poziv (a kako volim izazove), pristao sam da samo u mjesec dana napravim neki novi, zanimljiv muzički projekt. Sevdah sa Marijom Šestić na Sevdah Festu. Bukvalno sam joj poslao pjesme koje sam otpjevao u svaki detalj, objasnio kako ih zamišljam i sa jako malo proba uspjeli smo napraviti dobru stvar od koje je mnogo toga krenulo u tom pravcu na “sevdah" sceni.
Mnogo se izvođača pojavilo. Jako puno poziva i ponuda sam kasnije imao da to razvijamo dalje, ali jednostavno biti izvođač, menadžer, aranžer i sve u jednom zahtjeva jako puno energije i u tom periodu nisam imao vremena za to. Ko zna u budućnosti.
Na koncu, svima želim sretnu 2025. kao i svaku sljedeću. Da nam se sve želje ostvare, ali prvo zdravlje i pamet. Što se tiče planova neka nešto ostane i tajna.
