Franjevačka crkva svetog Ante Padovanskog u Sarajevu, jedna od najpoznatijih vjerskih i kulturnih tačaka grada, ima bogatu i raznoliku historiju koja je započela krajem 19. stoljeća.
Smještena u samom srcu grada, predstavlja ne samo vjerski simbol, već i kulturno i historijsko naslijeđe koje povezuje sve Sarajlije, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Sa svojom bogatom i fascinantnom historijom, koja se prostire više od jednog stoljeća, ova crkva svjedoči o različitim fazama razvoja Sarajeva, njegovim izazovima i obnovama, ali i o umjetničkoj i duhovnoj baštini koja nadmašuje granice religije.
Od skromne drvene građevine iz 1880-ih godina do današnje monumentalne građevine u neogotskom stilu, Crkva sv. Ante je kroz svoje zidove ispisala brojne priče pa krenimo redom.
Jedina katolička crkva u Sarajevu
Na mjestu današnje crkve prvobitno se nalazila skromna drvena crkva, čija je izgradnja počela krajem 1881. godine.
Iako mala i jednostavna, sa dimenzijama od 18 metara dužine i devet metara širine, ta crkva imala je izuzetnu važnost za katoličku zajednicu u Sarajevu, budući da je bila jedina katolička crkva u gradu u to vrijeme.
Njen glavni dio bio je građen od drvene mreže ispunjene nepečenom ciglom, dok su samo temelji bili od kamena. Osim što je služila kao župna crkva, postala je i stolna crkva vrhbosanskog nadbiskupa 1881. godine, kada je uspostavljena redovita crkvena hijerarhija.
Međutim, ubrzo je postalo očito da ta drvena crkva nije mogla izdržati izazove vremena. Zbog lošeg kvaliteta materijala, česta popravka nije bila dovoljna da spriječi njeno propadanje.
Godine 1905. crkva je bila zatvorena zbog lošeg stanja, a iste godine donesena je odluka o izgradnji nove crkve.
Gradnja nove crkve
Izgradnja nove crkve započela je 1912. godine. Odbor pobožnog društva za gradnju crkve sv. Ante, osnovan 1903. godine, predvodio je prikupljanje sredstava i pripreme.
U martu 1912. godine počelo je rušenje stare crkve, dok je svečani obred blagoslova temeljnog kamena za novu crkvu obavljen 13. juna 1912. godine.
Gradnja je ubrzo napredovala, te je crkva već do kraja septembra iste godine bila gotovo dovršena, osim tornja.
Iako je zbog objektivnih razloga gradnja tornja potrajala nešto duže, nova crkva je bila blagoslovljena 20. septembra 1914. godine.
Uz crkvu je 1894. godine sagrađen i samostan Sv. Ante, u kojem je od 1909. do 1968. djelovala i Franjevačka bogoslovija.
U suterenu samostana danas je smještena Mala galerija Sv. Ante, u kojoj se redovno održavaju različite kulturne priredbe.
Remek djelo Josipa Vancaša
Za dizajn nove crkve zaslužan je arhitekt Josip Vancaš, koji je crkvu projektirao u neogotskom stilu.
Crkva je dugačka 31,2 metra i široka 18,5 metara, s visinom srednje lađe od 14,5 metara.
Toranj crkve doseže visinu od gotovo 50 metara, a unutar njega nalazi se pet zvona, od kojih najteže ima 4.015 kilograma.
Godine 1925. na koru crkve postavljene su orgulje.
Bogata unutrašnjost
Unutrašnjost crkve opremljena je sa četiri neogotička oltara i kipovima, radom čuvene kompanije Ferdinand Stuflesser iz Južnog Tirola (Italija).
Tokom 60-ih godina prošlog stoljeća započela je umjetnička obnova crkve koja je trajala više od dva desetljeća.
Unutrašnjost je obogaćena djelima istaknutih hrvatskih umjetnika, među kojima se izdvaja i autorstvo vitraja Ive Dulčića, koji prikazuju dvije tematske cjeline: "Stvaranje" i "Povijest Kristova života".
Crkva sv. Ante je danas poznata kao jedna od najbogatijih umjetničkih crkava u Bosni i Hercegovini. Uz Dulčićeve vitraje, unutrašnjost krase djela umjetnika poput Đure Sedera, Kršinića, Michielia, Kesera, Vulasa i Lovrenčića.
Posljednju fazu obnove vodio je kipar Zdenko Grgić, koji je bio odgovoran za mnoge kipove i skulpture unutar crkve.
Crkva svih naroda i religija
Crkva sv. Ante poznata je po svojoj posebnoj povezanosti sa svim građanima Sarajeva. Naime, iako je crkva primarno katolička, smatraju je svojom i pravoslavci i muslimani, koji se često dolaze pomoliti u ovoj crkvi.
Jedna od najpoznatijih i najtragičnijih poveznica sa Crkvom sv. Ante odnosi se na posljednji posjet Sofije od Hohenberga, supruge austrougarskog prijestolonasljednika, nadvojvode Franza Ferdinanda.
Naime, prije nego što je 28. juna 1914. godine atentat u Sarajevu odnio živote nje i njezinog supruga, Sofija je posljednji put posjetila ovu crkvu, pomolila se i darovala novčani prilog franjevcima. Taj posjet bio je dan prije tragičnog događaja koji je započeo Prvi svjetski rat, ispričao je ranije fra Ivan Šarčević, gvardijan Crkve i profesor na Teološkom fakultetu Sarajevu.
Dakle, Crkva sv. Ante u Sarajevu nije samo značajna kao vjerski centar, već je i kulturno i historijski važna, te je i danas jedno od najvažnijih mjesta za sve ljude Sarajeva, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Ova crkva nije samo arhitektonski i kulturni spomenik, već i živa priča o historiji Sarajeva i o njegovim građanima, koji je njeguju kao zajedničku baštinu.
Crkva je otvorena za posjete svakim danom, osim nedjelje, od 9 do 17 sati i nisu potrebne rezervacije. Nalazi se na desnoj obali Miljacke, na adresi Franjevačka 6.
