Vlasti u dva ključna saveznička uporišta ruskog predsjednika Vladimira Putina u Africi protive se prisustvu ruskih snaga u svojim zemljama.
Time predstavljaju dodatnu prijetnju naporima Moskve da osigura uporište za snažno prisustvo na tom kontinentu nakon pada režima Bashara al-Assada u Siriji, čiji je Kremlj bio saveznik i zaštitnik.
Odbijen zahtjev
Sudan je službeno odbio ruski zahtjev za izgradnju pomorske baze na obali Crvenog mora u Port Sudanu, objavio nezavisni ruski medij The Moscow Times sa sjedištem u nizozemskom Amsterdamu, pozivajući se na zvaničnika sudanske obavještajne službe.
Rusija je navodno ponudila sudanskim vlastima svoj moćni protuzračni sistem S-400 u pokušaju da ih navede na dogovor.
Međutim, bojazan od negativne reakcije Zapada natjerao je Sudan da odbije zahtjev Kremlja.
Nakon toga je libijski premijer Abdul Hamid Dbeibeh izjavio kako će se oduprijeti bilo kakvim naporima Rusije da ojača svoju vojno prisustvo u ovoj zemlji.
"Niti jedna patriotska osoba ne prihvata ulazak strane zemlje i nametanje njene hegemonije. Nećemo prihvatiti ulazak bilo koje strane sile, osim putem službenih sporazuma i u svrhu obuke.
Borit ćemo se protiv svake strana koja uđe u Libiju bez dopuštenja ili sporazuma. Ne možemo prihvatiti da Libija bude međunarodno bojno polje", rekao je Dbeibeh, prenosi Newsweek.
Ključno uporište
Svrgavanje Al-Assada dovelo je regionalno prisustvo Rusije u opasnost, izazivajući neizvjesnost u vezi budućnosti njenih strateških vojnih uporišta u toj zemlji - zračne baze Hmeimim i pomorske baze Tartus, ključne tačke ruskog pristupa Sredozemlju, prenosi Jutarnji list.
Razni izvještaji ukazuju na to da Rusija razmatra djelomično povlačenje iz Sirije nakon što su zemlju preuzele pobunjeničke snage protiv kojih se Moskva borila na strani Asada tokom 13-godišnjeg građanskog rata.
Moskva prebacuje fokus na jačanje veza sa saveznicima u regiji Magreba i sjeveroistočnoj Africi, kako bi osigurala logističku liniju s afričkim zemljama bez izlaza na more i održala svoj regionalni utjecaj.
Međutim, posljednji potezi Sudana i Libije ugrožavaju ovaj cilj ruskog autokrate Vladimira Putina.
Rusija nastoji uspostaviti pomorsku bazu u Sudanu još od 2019. godine, ali unutrašnji sukobi i početak građanskog rata u toj zemlji odgodili su tu mogućnost.
Preko plaćeničke grupe Wagner, Kremlj je podržavao dvije frakcije sadašnjih suparničkih vojnih vlasti - paravojne Snage za brzu podršku (RSF) i redovnu vojsku Sudanske oružane snage (SAF) - te je stavila veto na rezolucije Ujedinjenih naroda koje pozivaju na prekid vatre u ovoj zemlji.
Nakon Assadovog odlaska analitičari i zvaničnici nagađali su da Rusija možda prenosi dio svojih vojnih resursa iz baza Tartus i Hmeimim u Libiju.
Prenose opremu
Wall Street Journal objavio je, pozivajući se na američke i libijske aktere, da su ruski avioni već prenijeli opremu za protuzračnu obranu iz Sirije u baze u Libiji koje kontrolira komandant Libijske nacionalne vojske (LNA) na istoku zemlje, general Khalifa Haftar, koji ima podršku Kremlja.
No, italijanski ministar odbrane Guido Crosetto kaže da to "nije dobra stvar".
"Ruski brodovi i podmornice u Sredozemnom moru uvijek su zabrinjavajući, a još više ako su umjesto 1.000 kilometara udaljeni dva koraka od nas", dodao je Crosetto.
Tokom nedavne konferencije za novinare, libijski premijer rekao je da se svaki transfer ruske vojne opreme mora provoditi "u okviru sporazuma između zemalja".
"Ali da snage uđu silom i protiv volje libijskog naroda, mi to u potpunosti odbijamo", dodao je on.
