krao da bi preživio

Zlatan o ocu Šefiku: Imao je svoje cuganje, rat i Jugoslaviju

Zlatan Ibrahimović otišao je u nogometnu penziju prije godinu i po što nam i dalje zvuči pomalo nevjerovatno jer mnogi su imali dojam da će igrati vječno.

Švedski napadač hrvatskih i bosansakohercegovačkih korijena imao je impozantnu karijeru, ali i teške početke.

Otac iz Bijeljine

Kako mu i ime i prezime sugerira Ibrahimović je dijete imigranata.

Otac mu je iz Bijeljine, Bošnjak Šefik Ibrahimović dok mu je mama Jurka Gavrić Hrvatica rođena u mjestu Prkos blizu Škrabrnje.

Roditelji su se upoznali u švedskom Malmeu gdje je Zlatan i rođen, a sebe je izjašnjava kao katolika.

Razlog tomu je i bliži odnos s majkom nego s ocem koji je bio alkoholičar o čemu je Zlatan pisao u svojoj autobiografiji.

“Sam sam se o sebi brinuo u djetinjstvu, oko mene nije bilo nikoga, apsolutno nikoga. No, i tata je uradio nevjerovatne stvari, također. Ali, nije bio kao ostali očevi.

Nije gledao moje utakmice niti me ohrabrivao sa školom.

On je imao svoje cuganje, i svoj rat, i svoju jugoslavensku muziku”, prisjetio se jedan od najboljih napadača svih vremena.

Ibrahimovićev prvi klub bio je Malme BI, a potom je prešao u Balkan, gdje ga je vodio trener iz BiH.

Igranjem za njih Ibrahimović spoznaje razlike između švedskog i balkanskog mentaliteta.

Vodio ga adrenalin

Opisao je razliku između dva mentaliteta:

” Švedski očevi govore: ‘Hajmo momci, dobro je’, a u Balkanu: J… ti mater u p…! Mislio sam: ‘Odlično, baš kao kod kuće. Ovdje mi je dobro!”

Život u imigrantskom nasilju bio je opasan pa je tako pričao da je krao bicikle kako bi preživio, a radio je to sve dok nije potpisao prvi ugovor s Malomeom iako je jednom prilikom rekao da je krao kada je i imao šta za jesti jer ga je vukao adrenalin.

U Malmou je dominirao švedskom ligom i postao jedan od najtraženijih napadača Evrope.

Bez dileme je najveći švedski nogometaš modernog nogometa, ali iako njihov rekordni strijelac nikad nije napravio ozbiljan rezultat.

Uoči prijateljskog susreta s "Vatrenima" 2012. objasnio je zašto je odabrao Švedsku, a ne domovinu majke ili oca:

“Rođen sam u Švedskoj, igram za Švedsku koja mi je sve dala u nogometnom smislu, a i udomila je moje roditelje…”