Sićušni mjehurići zarobljeni u drevnom antarktičkom ledu otkrili su valove globalnog šumskog požara koji se podudaraju sa znakovima nagle klimatske promjene.
Dok su temperaturne varijacije, promjene u tropskim kišama i skokovi metana poznate značajke klimatskih promjena, do sada požari nisu bili dio jednačine.
"Nismo ulazili u to nužno tražeći signale požara", rekao je glavni autor i klimatolog Ben Riddell-Young za ScienceAlert.
"Izvorni cilj bio je otkriti uzrok ovih naglih, ali malih porasta metana tokom ponavljajućih intervala naglih klimatskih promjena tijekom posljednjeg glacijalnog razdoblja."
Uzorci jezgre koje je izbušio Riddell-Youngov tim sadrže vremensku liniju leda i zraka u rasponu od 67.000 godina. Koristili su spektrometriju mase za dekodiranje ove geološke šifre, zapisane u izotopima metana.
"Svakom uzorku potrebno je oko četiri sata za mjerenje i bilo je samo nekoliko uzoraka koji su pokrili ove nagle poraste metana", rekao je Riddell-Young. "Još uvijek se sjećam osjećaja kada sam po prvi put vidio veliki pomak u izotopskom sastavu u tim uzorcima."
Metan ispušten u atmosferu obično stoji oko devet godina prije nego što se razgradi ili ukloni. To je dovoljno vremena da se proširi u sve kutove svijeta, gdje može biti zarobljen u malim zračnim džepovima između slojeva leda na mjestima kao što je ledena ploča Zapadnog Antarktika.
Broj neutrona u ugljiku i vodiku molekule metana ukazuje na noviju povijest plina. Ako je metan došao iz biološkog izvora, kao što je trulo cvjetanje algi ili mamutov prdež, očekivalo bi se da će izotopski sastav pasti kako se razine metana povećavaju.
A ako bi metan eruptirao duboko unutar Zemlje, na primjer vulkanom, izotopski sastav bi porastao zajedno s atmosferskim metanom.
Riddell-Youngov tim vidio je trenutke u vremenskoj liniji ledene jezgre u kojima je izotopski sastav metana skočio daleko više nego što bi čak i geološki izvor mogao postići, što ukazuje na prisutnost plinova iz šumskih požara. Značajno je da su ti slučajevi usklađeni s poznatim trenucima nagle klimatske promjene, što sugerira da su požari povezani s tim događajima.
"Ova studija pokazuje da kada imate značajne promjene u obrascima oborina povezanih s naglim klimatskim promjenama, to može izazvati golema povećanja aktivnosti šumskih požara", rekao je Riddell-Young.
"Ovo je značajka ove vrste klimatskih promjena za koju prije nismo znali."
Te prošle klimatske promjene uključuju Heinrichove događaje, u kojima su se veliki komadi leda masovno odvojili od sada izumrle ledene ploče u Sjevernoj Americi, i Dansgaard-Oeschgerove događaje, u kojima se u određenoj regiji događa veliko zagrijavanje tokom nekoliko desetljeća prije hlađenja razdoblje koje traje nekoliko stotina godina.
"Regionalno zatopljenje i hlađenje uzrokovalo je pomicanje padalina, pojavu suše i, prema našoj studiji, porast požara", objasnio je Riddell-Young.
"Slična 'reorganizacija' mogla bi biti potaknuta današnjim zagrijavanjem koje bi zatim moglo rezultirati mehanički sličnim porastom požara, ali trenutno su moderne i prošle nagle klimatske promjene i njihov utjecaj na požar dvije različite priče."
Ono što vidimo je daleko održiviji i globalniji porast zagrijavanja od Heinrichovih i Dansgaard-Oeschgerovih događaja. No s obzirom da šumski požari postaju sve češći i intenzivniji kako naše emisije stakleničkih plinova eskaliraju, trebat ćemo sve podatke koje možemo pronaći o interakciji između požara i klime.
